Donosimo promišljanje vlč. Krunoslava Pačalata, bivšeg župnika Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici. Vlč. Pačalat je, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara, prikovan za krevet, a s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.
Mnogo me vjernika pita hoće li samoubojice ići u raj? Najbolje da odgovor na ovo pitanje potražimo u Bibliji.
Prema Bibliji, počini li osoba samoubojstvo ili ne, to nije ono što određuje njezin pristup k “Nebu”. Ako nespašena osoba počini samoubojstvo, nije učinila ništa drugo nego “ubrzala” svoje putovanje u ognjeno jezero.
Međutim, osoba koja počini samoubojstvo u konačnici će biti u paklu radi odbacivanja spasenja po Kristu, a ne zato što je počinila samoubojstvo.
Biblija spominje četiri konkretne osobe koje su počinile samoubojstvo: Šaul (1. Samuelova 31,4), Ahitofel (2. Samuelova 17,23), Zimri (1. Kraljevi 16,18), i Juda (Matej 27,5). Svaki je od njih bio pokvaren, zao i grješan. Biblija samoubojstvo poistovjećuje s ubojstvom, a to i jest samo-ubojstvo. Bog je taj koji odlučuje kad i kako osoba treba umrijeti. Uzimanje sile u svoje ruke prema Bibliji je bogohuljenje.
Što Biblija kaže o kršćaninu koji počini samoubojstvo? Ne vjerujem da će kršćanin koji počini samoubojstvo izgubiti spasenje i ići u pakao. Biblija uči da je osoba, od trenutka kad istinski povjeruje u Krista, vječno sigurna (Ivan 3,16). Prema Bibliji, kršćani mogu bez sumnje znati da imaju vječni život bez obzira na to što se dogodi. “Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život” (1. Ivanova 5,13).
Ništa ne može odvojiti kršćanina od Božje ljubavi! “Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rimljanima 8,38-39). Ako ni jedno ‘stvorenje’ ne može odvojiti kršćanina od Božje ljubavi, a čak je i kršćanin koji počini samoubojstvo ‘stvorenje’, tada ga ni samoubojstvo ne može odvojiti od ljubavi Božje.
Isus je umro za sve naše grijehe… i ako bi istinski kršćanin, u vrijeme duhovnog napada ili slabosti, počinio samoubojstvo – to bi bio grijeh za koji je Isus umro.
Ovim ne tvrdim da samoubojstvo nije ozbiljan grijeh protiv Boga. Prema Bibliji, samoubojstvo je ubojstvo, i uvijek je pogrešno. Ozbiljno bih posumnjao u iskrenost vjere bilo koga tko bi tvrdio da je kršćanin, a potom počinio samoubojstvo. Ne postoje okolnosti koje bi opravdale nekoga, posebice kršćanina, da si oduzme život. Kršćani su pozvani da žive za Boga – odluka kada umrijeti Božja je i samo Božja. Možda bismo dobar primjer samoubojstva za kršćanina našli u knjizi o Esteri.
U Perziji je postojao zakon prema kojemu onaj koji dođe pred kralja nepozvan treba biti smaknut, osim ako kralj ne pokaže zlatnim žezlom prema njemu kao znak milosti. Samoubojstvo bi značilo na silu htjeti Kralju umjesto čekati na njega da te pozove. On će pokazati zlatnim žezlom prema tebi, poštedjet će tvoj vječni život, ali to ne znači da je zadovoljan tobom.
Iako sljedeći biblijski stih ne opisuje samoubojstvo, “1 Korinćanima 3,15” vjerojatno je dobar opis što se događa kršćaninu koji počini samoubojstvo: “On sam spasit će se, ali kao kroz vatru”.