Karolov je otac bio dočasnik u austrougarskoj vojsci, a zatim časnik u vojsci Republike Poljske, u kojoj se uspeo do čina satnika. Majka mu je umrla kad je imao samo osam godina. Od milja su ga zvali Lolek, skraćeno od Karol. Često je igrao nogomet i to na poziciji vratara. U mladosti je pokazivao neobičan talent za jezike te je naposljetku naučio govoriti čak devet, a stekao je i pasivno znanje još nekoliko njih, podsjeća Nedjelja.ba.

Karol Wojtyla u krugu tvornice Solvay

Nakon završetka studija na višoj školi Marcin Wadowita u Wadowicama, Karol je 1938. upisao studij na Sveučilištu Jagiellonian u Krakowu. Kad su nacisti 1939. zatvorili sveučilište, mladi je Karol od 1940. do 1944. radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici Solvay kako bi zaradio za život te izbjegao deportaciju.

Osjetivši poziv na svećeništvo, od 1942. u tajnosti pohađa predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Nakon rata nastavio je studij na ponovno otvorenoj krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946.

Put u Rim

Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na studij u Rim, gdje je 1948. postigao doktorat iz teologije s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Iste godine vratio se u Poljsku gdje je obavljao službu kapelana u Niegowiću, a potom i studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije je postao profesor moralne teologije na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života Wojtyła je postao najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog sabora, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenovao ga je krakovskim nadbiskupom, ali i kreirao kardinalom 26. lipnja 1967. godine

Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom saboru od 1962. do 1965., pruživši važan doprinos u izradi konstitucije Gaudium et spes.

Dvije konklave u dva mjeseca

Nakon smrti pape Pavla VI. 6. kolovoza 1978. naslijedio ga je, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani – Ivan Pavao I., no on je umro u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvorena je nova konklava.

Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na netalijana i prvoga slavenskog papu u povijesti.

Ivan Pavao II. ostao je u srcima suvremenika kao izuzetan čovjek, putnik i svetac.

Papa Ivan Pavao II. u Rijeci, lipanj 2003./Foto: Svetište Majke Božje Trsatske

Za vrijeme pontifikata bio je na 104 apostolska putovanja. Pohodio je Hrvatsku 1994., 1998. kada je blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca te 2003. godine kada je beatificirao bl. Mariju Propetog Isusa Petković. Pohodio je i Bosnu i Hercegovinu dva puta, 1997. i 2003. godine, kada je Ivana Merza proglasio blaženim.

Bogato učiteljstvo

Objavio je 14 enciklika, 41 apostolsko pismo te nekoliko knjiga. Proglasio je velik broj svetaca i blaženika, nadmašivši u tome sve svoje prethodnike zajedno. Održao je i brojne konzistorije na kojima je kreirao više od 200 kardinala, a s njim se ukupno srelo više od 300 milijuna ljudi. Utemeljio je Papinsku akademiju za život, Papinsku akademiju za društvene znanosti te ustanovio Svjetski dan bolesnika i Svjetski dan mladih.

U subotu, 2. travnja 2005. godine, u 21 sat i 37 minuta, u trenutku smrti Ivana Pavla II. u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito deseci tisuća na Trgu sv. Petra.

Papa Ivan Pavao II. / Foto: Wikipedia

Blagdan sv. Ivana Pavla II. obilježava se 20. listopada, na dan kada je 1978. prvi put slavio misu kao poglavar Katoličke Crkve.

Sveti Ivane Pavle, moli za Crkvu i hrvatski narod!