U povodu svete jubilejske 2025. godine prvi put u povijesti za posjetitelje Vatikanskih muzeja otvorene su i Paulinske sobe (Sale paoline), tri prostorije Vatikanskog apostolskog arhiva (koji se do 2019. zvao Vatikanski tajni arhiv) u kojima je postavljena izložba „Jubileji. Rijetki dokumenti iz vatikanskih zbirki“ posvećena ranijim jubilejima.

Izloženi su dragocjeni predmeti, među njima i originalna bula pape Bonifacija VIII. o proglašenju prvog jubileja 1300. godine, a pozornost većine posjetitelja privlače uobičajeni klesarski alati, poput čekića ili lopatica, koje su pape ili njihovi izaslanici koristili za otvaranje i zatvaranje svetih jubilejskih vrata na rimskim bazilikama, piše Marijan Lipovac za Večernji list.

izložba „Jubileji. Rijetki dokumenti iz vatikanskih zbirki“ / Foto: Marijan Lipovac

Kao i većina ostalih prostorija Apostolske palače u Vatikanu, i Paulinske sobe oslikane su freskama s prikazima povijesnih scena, njih ukupno 26, a podno jedne od njih u drugoj sobi po redu može se pročitati latinski natpis:

Demetrius Croatiae et Dalmatiae Dux a Gregorio VII. Pont. Max, per legatum regali titulo auctus annuum censum. B. Petro se soluturum promittit.

Demetrius je, naravno, hrvatski kralj Zvonimir, koji se u izvorima spominje i pod imenima Dimitrije, Demetrije ili Dmitar. Natpis navodi da je, kao vladar Hrvatske i Dalmacije, uzvišen kraljevskim naslovom po legatu prosvećenika Grgura VII., te da je zauzvrat obećao godišnji danak svetom Petru.

Dogodilo se to 8. listopada 1076. kada je u crkvi svetih Petra i Mojsija u Solinu opat Gebizon, izaslanik pape Grgura VII., okrunio Zvonimira kraljevskom krunom.

Taj je čin prikazan u dnu freske, duge tri, a visoke dva metra, na kojoj vidimo Zvonimira prikazanog iz profila kako klečeći polaže prisegu na Evanđelje koje u ruci drži papinski izaslanik u benediktinskom redovničkom ruhu, a kraj njega njegovi pomoćnici drže svaki po jedan znak kraljevskog dostojanstva: krunu, žezlo, mač i crvenu zastavu s papinskim znakom.

Na fresci je i osam biskupa s mitrama, a u prvom planu ističe se mladić u oklopu s kacigom na glavi, koji, licem okrenut prema gledatelju, desnom rukom pokazuje na središnji prizor.

izložba „Jubileji. Rijetki dokumenti iz vatikanskih zbirki“ / Foto: Marijan Lipovac

Ovu i ostalih 25  fresaka naslikao je između 1610. i 1614. talijanski barokni slikar Marzio Ganassini ostavivši u liku ovog mladića svoj autoportret.

Podatak da se u Vatikanu nalazi freska Zvonimirove krunidbe nije posve nepoznat boljim poznavateljima hrvatske povijesti jer se o njoj pisalo u više navrata, još od 1936. kada ju je otkrio tada mladi crkveni povjesničar Josip Buturac i o tome objavio članak u katoličkom pučkom kalendaru Danica, zajedno s fotografijom freske.

No dosad su je osim korisnika i djelatnika Vatikanskog arhiva mogli vidjeti tek rijetki, a sve do početka iduće godine dostupna je oku i kameri svih posjetitelja Vatikanskih muzeja, naravno, ako su dovoljno pažljivi i koncentrirani da ju uopće opaze nakon što su prethodno uživali u glavnim atrakcijama u sklopu Vatikanskih muzeja, prije svega u Sikstinskoj kapeli i Rafaelovim sobama (stanzama).

Kako je uopće došlo do toga da se među izabranim događajima iz povijesti europskih naroda na fresci u Vatikanskom arhivu nađe i jedan prizor iz rane hrvatske povijesti, i to upravo Zvonimirova krunidba?

Riječ je o tome da su na svih 26 fresaka u Paulinskim sobama naslikani prizori kada su pape priznavali ili potvrđivali vlast pojedinih europskih vladara i zauzvrat od njih dobivali darove, a riječ je upravo o događajima koje potvrđuju dokumenti sačuvani u Vatikanskom arhivu.

To je slučaj i sa Zvonimirovom krunidbom o kojoj postoji zapis u dvije zbirke isprava koje popisuju tadašnja prava Svete Stolice na pojedina imanja u prostoru i novcu primljena od pojedinih vlasnika tih prava, uglavnom od vladara.

Stariju je zbirku oko 1087., još dok je Zvonimir bio živ, sastavio kardinal Deusdedit, a mlađu pod nazivom Liber censuum 1192. papinski kamerarij Cencio, kasniji papa Honorije III.

Kako navode Vatikanski muzeji u opisu izložbe o jubilejima postavljene u Paulinskim sobama, „protagonist gotovo svake scene je pisani dokument, čije je očuvanje osigurao arhiv, instrument vlasti i zaštite duhovnih i teritorijalnih interesa Rimske Crkve“ Zvonimir se naime u svojoj krunidbenoj prisezi obvezao papi Grguru VII. i njegovim nasljednicima svake godine o Uskrsu plaćati dvije stotine zlatnika i
uz to mu darovao samostan svetoga Grgura u Vrani i skupocjene darove.

Tekst Zvonimirove prisege sačuvan u Vatikanskom arhivu.

Svih 26 fresaka u Paulinskim sobama detaljno je opisao sada pokojni splitski povjesničar umjetnosti Milan Ivanišević u znanstvenom članku pod naslovom „Barokna prosudba Zvonimirova krunjenja“ (2014). On navodi da je osoba koja je izabrala sadržaje fresaka bio Michele Lonigo, javni bilježnik Vatikanskog arhiva koji je prikupio stare papinske isprave i izradio njihove potvrđene prijepise, a zatim ih do 1614. preselio u Paulinske sobe te je prema tome imao najbolji uvid u to koji su od dokumentiranih događaja vrijedni da ih se ovjekovječi freskama.

Među njima je odabrao i Zvonimirovu krunidbu.

„Tako je taj događaj iz hrvatske prošlosti bio izjednačen s nizom drugih događaja što ih je onodobna Crkva istaknula, a ta je prošlost bila ujedno i europska prošlost“, zapisao je Mihaljević.

Zvonimirova freska ima veliku povijesnu vrijednost već i zbog same činjenice da se kao prizor događaja iz hrvatske prošlosti uopće našao na tako prestižnom mjestu, i to u teško doba kad se Hrvatska, svedena na „ostatke ostataka“ branila od osmanskih osvajanja te uz to u sklopu državne zajednice s Ugarskom i Austrijom čuvala svoju državnost i samobitnost.

No ne manje važan je i smještaj slike: nalazi se naime desno od freske koja prikazuje krunidbu prvog mađarskog kralja svetog Stjepana.

izložba „Jubileji. Rijetki dokumenti iz vatikanskih zbirki“ / Foto: Marijan Lipovac

Početkom XVII. stoljeća u Vatikanu vrlo točno označivalo državno pravno kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije prvo: kao potpuno paritetno kraljevstvu madžarskom.

„Smještaj slike u jednakoj veličini spram madžarskog prikaza jasno pokazuje, da se je početkom XVII. stoljeća u Vatikanu vrlo točno označivalo državno pravno kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije prvo: kao potpuno paritetno kraljevstvu madžarskom, drugo: da se je u središtu Italije, u samom Rimu vrlo dobro znalo i naglašavalo ne samo u vrijeme Zvonimira i Grgura VII. već i kasnije, da hrvatska državnost ima veliki povijesni značaj“, zapisao je Ljubo Babić koji je imao priliku dobro razgledati ovu fresku jer je 1941., kako je sam napisao, izradio njezinu repliku u dvotrećinskoj veličini izvornika za Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske.

Prema Babiću, Zvonimirova freska kompozicijom se izdvaja od ostalih 25 freski jer se jedino ovdje glavna scena odvija u pozadini.

Tekst je, uz dopuštenje autora, preuzet s Večernjeg lista, na čijoj ga stranici možete pročitati u cijelosti.