Zaključci koji se izriču u Noti smještaju se u kontekst onoga što je određeno važećim Normama za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena. Stoga je perspektiva ove analize znatno drukčija od one korištene u ranijim studijama.

Prethodne napomene

„Zaključci ove Note ne podrazumijevaju prosudbu o moralnom životu navodnih vidjelaca“, navodi se na početku uz napomenu „da, kada se prepozna djelovanje Duha za dobro Naroda Božjega „usred“ nekog duhovnog iskustva od svoga početka do danas, karizmatski darovi (gratiae gratis datae) – koji bi mogli biti povezani s tim iskustvom – da bi mogli djelovati ne zahtijevaju nužno moralnu savršenost uključenih osoba“.

Također se napominje „da svaki put kad se u ovoj Noti spominju Gospine ‚poruke‘, to uvijek znači ‚navodne poruke‘“. U njima ima mnogo pozitivnih elemenata koji pomažu shvatiti poziv Evanđelja, no u manjem broju poruka moguća su proturječja ili povezanost sa željama ili interesima navodnih vidjelaca ili drugih osoba.

Dikasterij podsjeća da se takvi fenomeni „katkad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, s nepreciznim izrazima s teološkoga gledišta ili s interesima koji nisu posve legitimni“ (Norme, br. 14). Ovo ne isključuje mogućnost kakve pogreške „prirodnoga reda koja nije nastala zbog zle namjere, nego zbog subjektivne percepcije fenomena“ (Isto., čl. 15, 2).

Svaki put kad se u ovoj Noti spominju Gospine „poruke”, to uvijek znači „navodne poruke“

Radi razlučivanja, u obzir je uzeto „postojanje jasno provjerenih plodova i analizu navodnih marijanskih poruka“.

Plodovi

S obzirom na „veliki i rastući broj štovatelja u cijelome svijetu i brojnih osoba koje onamo hodočaste iz najrazličitijih krajeva“, „pozitivni se plodovi nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkog života, u skladu s tradicijom Crkve“.

Navedena su „brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života“.

Takva se iskustva više događaju na mjestima povezanima „s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s ‚vidiocima‘ radi prisustva navodnim ukazanjima“.

Ističe se i „intenzivan svakodnevni pastoral u župi“.

Međugorje / Foto: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Središnji vidovi poruka

Uz glavne naglaske u međugorskim navodnim porukama navedeni su zaključci Dikasterija popraćeni citatima samih poruka.

Kraljica Mira

Među imenima za Blaženu Djevicu Mariju ističe se Kraljica Mira.

Mir koji izvire iz ljubavi

Mir na koji se poziva u porukama „nije sam sebi svrha niti izražava najvišu kršćansku vrijednost. To je plod življe-ne ljubavi koja je najveća i najljepša vrlina. Riječ je o ljubavi koja se prepušta ljubavi Božjoj i izražava se u bratskoj ljubavi koja izbjegava svađe, ne sudi i oprašta“.

„Ova ljubav, koja nam omogućuje donijeti mir u svijet, također podrazumijeva ljubav za one koji nisu katolici. Istina je, ne radi se o predlaganju sinkretizma ili tvrdnji da su ‚sve religije jednake pred Bogom‘. Ipak, sve su osobe ljubljene. Ovo se najbolje razumije u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne i Hercegovine, obilježene strašnim ratom s jakim religijskim elementima.“

Kralj Mira

Naslov „Kraljica Mira“ odgovara onome „Kralj Mira“ koji se pripisuje Isusu.

Samo Bog

Poruke pružaju snažnu teocentričnu viziju duhovnog života i često pozivaju na pouzdano  predanje Bogu koji je ljubav.

Zaključuje se da u porukama „Gospa ne stavlja samu sebe u središte nego se pokazuje da je sasvim usmjerena prema našem sjedinjenju s Bogom“.

Kristocentričnost

„Marijin se zagovor i djelovanje pokazuju jasno podređeni Isusu Kristu koji je autor milosti i spasenja u svakoj osobi.“

„Marija zagovara, ali Krist je onaj koji daje snagu. Stoga, čitavo se njezino majčinsko djelovanje sastoji u tome da nas potakne da idemo ka Kristu.“

Djelovanje Duha Svetoga

Također, „mnoge poruke pozivaju na prepoznavanje važnosti traženja pomoći od Duha Svetoga“.

Poziv na obraćenje

„U porukama se stalno pojavljuje poziv za napuštanje svjetovnog načina života i pretjerane navezanosti na zemaljska dobra, zajedno s čestim pozivima na obraćenje, što otvara mogućnost pravoga mira u svijetu. Čini se da je obraćenje srž Gospine poruke.“

Srž poruke je obraćenje

Težak teret zla i grijeha

„Istovremeno je prisutno ustrajno poticanje da se ne podcijeni težina zla i grijeha i da se uzme s velikom ozbiljnošću Božji poziv na borbu protiv zla i protiv utjecaja Sotone. Potom, drugi učestali poziv je onaj da se ne bojimo pred kušnjama. Navješćuje se, ovisno o slučaju, da je sadašnjost vrijeme milosti i vrijeme kušnje.

Ovaj posljednji element je izražen, povremeno, i vrlo jakim tonovima: posvuda je očaj, sve ruši itd., i povezan je  nadasve s manjkom vjere i udaljenošću od Boga velikog dijela ljudi. Odatle se rađa poziv da se Bogu prikažu sve  patnje i teškoće kako bi donijele plodove milosti i unutarnje utjehe.“

Molitva

„Na ovom je putu molitva temeljena. U porukama je poticaj na molitvu stalan i uporan.“

„S molitvom se često pojavljuje poziv na post, ali je protumačen kao dobrovoljni prinos uz druge tjelesne žrtve.“

Misa kao središte

„Molitva vjernika svoj vrhunac nalazi u Euharistijskom slavlju.“

U porukama se naglašava manja „vrijednost samih ukazanja u odnosu na Euharistiju, golemo duhovno blago“.

Bratsko zajedništvo

„Međugorska duhovnost nije individualistička. S jedne strane, živi se posebice u zajedničkim događajima kao što su hodočašća i molitveni susreti; s druge strane, u porukama je, zajedno s molitvom, stalno prisutan poziv na konkretnu bratsku ljubav koja prati, daruje, služi, oprašta i koja je blizu siromasima.“

„Vid zajedništva u Međugorju proizlazi i u redovitom isticanju temeljne važnosti obitelji u kršćanskom životu.“

Radost i zahvalnost

„Međugorska je duhovnost radosna, slavljenička i uključuje poziv da se živi radost nasljedovanja Krista, zahvaljujući i za male, lijepe stvari u životu.“

Svjedočanstvo vjernika

„U porukama se također nalaze žurni pozivi na osobno svjedočanstvo. Općenito je riječ o pozivima na svjedočenje vjere i ljubavi životom. U tome se može sažeti međugorska misionarska poruka.“

Život vječni

„U mnogim porukama je snažan poziv da se probudi želja za rajem i stoga da se traži krajnji smisao egzistencije u životu vječnom.“

Potrebna pojašnjenja

„Sveukupnost poruka ima veliku vrijednost i drukčijim riječima izriče trajne pouke Evanđelja.“ No, upozorava se u noti, „mali broj poruka se odaljava od ovih tako pozitivnih i poučnih sadržaja i  čini se da čak dolazi do toga da im proturječe. Treba biti pozoran kako tih nekoliko zbunjujućih elemenata ne bi zasjenilo ljepotu cjeline“.

„Da bi se izbjeglo da ovo blago Međugorja bude kompromitirano“ razjašnjavaju se neke moguće zabune koje mogu dovesti do iskrivljavanja dragocjenog prijedlog tog duhovnog iskustva, nadasve ako se poruke čitaju parcijalno.

Vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka

„Kada se prepozna djelovanje Duha Svetoga usred nekog duhovnog iskustva, to ne znači da je sve ono što pripada tom iskustvu lišeno svake nepreciznosti, nesavršenosti ili moguće zabune. Valja se iznova prisjetiti da se ovi fenomeni ‚katkad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, s nepreciznim izrazima s teološkoga gledišta ili s interesima koji nisu posve legitimni‘ (Norme, br. 14). To ne isključuje mogućnost kakve pogreške ‚prirodnoga reda koja nije nastala zbog zle namjere, nego zbog subjektivne percepcije fenomena‘ (Isto., čl. 15, 2).

Stoga, „vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka“, upozorava se u noti koju je potpisao prefekt Dikasterija kardinal Victor Manuel Fernandez, nakon audijencije kod pape Franje.

Potom se navode primjeri poruka „koje treba razmotriti s posebnom brigom“.

Prijekori i prijetnje

„U nekim se slučajevima čini kao da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se nisu slijedile neke njezine upute; upozorava tako na prijeteće znakove i na mogućnost da se više ne ukazuje, iako se kasnije poruke nastavljaju bez prekida.“

Poruke župi

S obzirom na sadržaj poruka koji se odnosi na župu ističe se da „Gospine poruke ne mogu preuzeti redovito mjesto župnika, pastoralnog vijeća i sinodalno djelovanje zajednice u odlukama koje su predmet zajedničkog razlučivanja, zahvaljujući kojem župa raste u razboritosti, bratskom slušanju, poštivanju drugih i u dijalogu“.

Neprestano inzistiranje na slušanju poruka

„Općenito se čini da Gospa promiče tako ustrajno slušanje njezinih poruka da se ponekad taj poziv ističe više nego sam sadržaj poruka.“

„Ovaj poticaj, koji se prilično često ponavlja, vjerojatno proizlazi iz ljubavi i velikodušnog žara navodnih vidjelaca koji su se, u dobroj volji, bojali da će Majčini pozivi na obraćenje i mir biti ignorirani.“

„Ovo ustrajavanje postaje još problematičnije kada se poruke odnose na zahtjeve za koje nije vjerojatno da su nadnaravnog porijekla, kao kada Gospa daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim vidovima i donosi odluke o običnim pitanjima. Iako poruke ovog tipa nisu česte u Međugorju, pronalazimo nekoliko onih koje se mogu objasniti jedino polazeći od osobnih želja navodnih vidjelaca.“

„Razumno je da vjernici, koristeći se razboritošću i zdravim razumom, ne shvaćaju ozbiljno ove detalje i ne pridaju im pažnju. Valja se uvijek prisjećati da se u ovom, kao i u drugim duhovnim iskustvima i navodnim nadnaravnim fenomenima, pozitivni i poučni elementi miješaju s elementima koje treba zanemariti, ali to ne smije dovesti do podcjenjivanja bogatstva i dobra prijedloga Međugorja u cjelini.“

Međugorje / Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Gospa daje ispravnu vrijednost svojim porukama

„Zapravo, sama Gospa poziva da se njezine poruke relativiziraju. Uistinu, jasno potvrđuje što moramo slušati: Evanđelje. Gospa često traži da se slušaju njezine poruke, ali istovremeno ih podređuje neusporedivoj vrijednosti objavljene Riječi u Svetom pismu.“

„Gospin poziv na čitanje Svetog pisma je jedan od najčešće ponavljanih zahtjeva.“

„S druge strane, sama Gospa potvrđuje da je svjedočanstvo kršćana, više nego poruke, pravo svjetlo za svijet.“

„Tako treba prepoznati da su poruke kojima Gospa neprestano traži slušanje, naposljetku, njezini uporni pozivi na obraćenje, na povratak Kristu, meditiranje njegove Riječi, na molitvu i traženje mira. Ništa nas od ovoga ne udaljava od Evanđelja i ne odvlači nam pozornost s njega.“

„Dakle, nisu vjerni pravom duhu Međugorja oni koji su previše usredotočeni na izvanredne stvari i na navodne Gospine poruke te ne ulažu svoje vrijeme i svoje snage u molitvu s Riječju Božjom, u klanjanje Kristu, u služenje braći i u izgradnju mira posvuda.“

Gospino „samouzdizanje“

„Poruke koje pripisuju Mariji izraze ‚moj plan‘ ili ‚moj projekt‘ također predstavljaju određenu problematiku.“

Pojašnjava se da je zapravo sve što Marija čini „uvijek u službi Gospodinova projekta i njegovog božanskog plana spasenja. Marija nema  vlastiti plan za svijet i za Crkvu. Posljedično se ove poruke mogu tumačiti samo u ovom smislu: Gospa potpuno preuzima Božje planove, do te mjere da ih izražava kao svoje“.

Pojašnjava se i nazivanje Marije „posrednicom“, pozivajući se na Ivana Pavla II. koji je objasnio da je Marijina suradnja „posredništvo, podređeno“ onom Kristovom tako da „niti što oduzima niti što nadodaje dostojanstvu i djelotvornosti Krista, jedinoga Posrednika“.

S nama prema Kristu

„Sveukupnost poruka ima jak teocentričan i kristološki naglasak. Neke od poruka nude pomoć u tom smislu, jer ističu Marijin majčinski zagovor kao ključ njezine specifične i uvijek podređene uloge.“

Posljedično, bitno je biti pozorni na ono što nas sveukupnost događanja u Međugorju podsjeća o poukama Evanđelja, ne upirući pogled u detalje nego u velike poticaje koji se pojavljuju u Gospinim porukama. U njihovom svjetlu, neke manje važne ili manje jasne tekstove treba čitati razborito.

Zaključci

„Putem nihil obstat o duhovnom događaju, vjernici su ‚ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način.‘“ Međutim, naglašava se da nihil obstat „ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena“ u koji vjernici „nisu obvezni vjerovati“. Nego, nihil obstat upućuje da „mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i dopušta javno štovanje“.

Nota donosi zaključke i za mjerodavnu crkvenu vlast: „Mostarsko-duvanjski biskup izdat će odgovarajući dekret. Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, koji će nastaviti obnašati povjerene mu funkcije, morat će provjeriti da u svakoj publikaciji koja prikuplja poruke bude uključena ova Nota kao Uvod. On će potom sam razlučiti moguće buduće poruke ili prošle poruke koje još nisu objavljene i morat će odobriti njihovo možebitno objavljivanje, u svjetlu gore ponuđenih pojašnjenja.“

Vizitator će isti tako voditi „pastoralno razlučivanje kao odgovor na nove situacije koje bi mogle nastati“.

Hodočastiti radi radi susreta s Marijom i Kristom

„Iako su pozitivni plodovi ovoga duhovnog fenomena naširoko rasprostranjeni po cijelome svijetu, to ne niječe da mogu postojati grupe ili osobe koje, koristeći ne-primjereno ovaj duhovni fenomen, postupaju pogrešno. Dijecezanski biskupi, svaki u svojoj biskupiji, imaju slobodu i ovlast donositi razborite odluke koje smatraju potrebnima za dobro Naroda Božjega.“

Dikasterij potiče da se hodočasnici „snažno usmjere na to da prihvate da se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svoga Sina – radi susreta s Kristom i da bi ga slušali u meditaciji riječi Božje, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, onako kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija.“