U podnevnom je nagovoru papa Franjo potaknuo vjernike da budu vjerni evanđelju, da pozornost posvete onomu što je uistinu važno u životu, a ne idolima učinkovitosti i konzumerizma. Jedino čega se trebamo bojati jest odbacivanje vlastitog života
Ja, čega da se bojim? Da neću imati ono što mi se sviđa? Da neću postići ciljeve koje društvo nameće? Suda drugih ljudi? Ili da se neću svidjeti Gospodinu i da neću na prvo mjesto staviti njegovo evanđelje? – upitao je papa Franjo sebe i vjernike okupljene na Trgu svetoga Petra, u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, održanom 25. lipnja, javlja Vatican news.
Naime, u Evanđelju današnje liturgije, Isus tri puta ponavlja svojim učenicima da se ne boje, ne zato što će u svijetu sve biti dobro, nego zato što smo za Oca dragocjeni i ništa što je dobro neće biti izgubljeno.
Nemojte protratiti život težeći bezvrijednim stvarima
Samo se jedne stvari, kaže Isus, trebamo bojati, a kako bi to objasnio koristi se slikom doline Gehene, koja je bila mjesto dobro poznato stanovnicima Jeruzalema. Bilo je to, naime, veliko odlagalište gradskoga otpada.
Isus nam time želi poručiti kako ono čega se uistinu trebamo bojati jest to da odbacimo vlastiti život. Odbaciti svoj život; o tomu Isus kaže: “Da, toga se bojte”. Kao da time hoće reći: ne treba se toliko bojati nerazumijevanja i kritika, gubitka ugleda i materijalnih probitaka da bismo ostali vjerni evanđelju, koliko toga da bismo mogli potratiti život težeći za bezvrijednim stvarima koje ne ispunjavaju život smislom.
Nikada ne stavljati stvari ispred ljudi
To se događa i danas – primijetio je Sveti Otac. I danas, naime, možemo biti ismijani ili diskriminirani ako ne slijedimo određene pomodne obrasce koji, međutim, često stavljaju u središte drugorazredne stvarnosti: stvari umjesto ljudi, učinak umjesto odnosa – objasnio je te naveo tri primjera: roditelje koji zbog posla nemaju potrebno vrijeme kako bi bili s djecom; svećenike i časne sestre koji se predano posvećuju svojoj službi, ali zaboravljaju pritom posvetiti vrijeme druženju s Isusom, u protivnom – istaknuo je Papa – upadaju u duhovnu svjetovnost i gube osjećaj za ono što jesu; i na kraju mlade, koji imaju bezbroj obveza i strasti: škola, sport, razni interesi, mobiteli i društvene mreže, ali imaju potrebu susretati osobe i ostvarivati velike snove, ne gubeći vrijeme na prolazne stvari koje ne ostavljaju trag.
Ići protiv struje ima svoju cijenu
Sve to uključuje određeno odricanje pred idolima učinkovitosti i konzumerizma, ali je potrebno kako se ne bismo izgubili u stvarima, koje poslije odbacujemo, kao što se tada činilo u Geheni. I u današnjim Gehenama, međutim, često završe ljudi, posljednji, s kojima se često postupa kao s otpadnim materijalom ili neželjenim predmetima.
Ostati vjeran onomu što je važno ima svoju cijenu; košta plivati protiv struje, osloboditi se uvjetovanosti općeg mišljenja, biti ostavljeni po strani od onih koji „slijede val“. Ali nije važno, kaže Isus: ono što je važno jest ne odbaciti najveće dobro, a to je život. Jedino se toga moramo bojati.
Vjernost evanđelju koje je, od samih početaka Crkve, uz radosti upoznalo brojne rizike. Zvuči paradoksalno – primijetio je Sveti Otac – navještaj je Božjega kraljevstva poruka mira i pravednosti, utemeljena na bratskoj ljubavi i praštanju, a ipak nailazi na protivljenja, nasilja i progone – istaknuo je papa Franjo.