Proces beatifikacije započet je već 1999. godine, manje od dvije godine nakon njene smrti 1997. godine. Sljedeći i završni korak u njenom uzdizanju na čast oltara bila je njena kanonizacija 4. rujna 2016. godine.

Obično se uzima odmak od pet godina nakon smrti za pokretanje postupka, no papa sv. Ivan Pavao II. je dopustio da se s procesom započne ranije. Od početka procesa beatifikacije pa do proglašenja blaženicom, Majka Terezija nosila je, dakako, naslov službenice Božje. Kao čudo potrebno za beatifikaciju priznato je izlječenje jedne Indijke koja se molila Majci Terezi i tako se oporavila od tumora na želucu.

Proces beatifikacije Majke Terezije najvjerojatnije je najkraći u povijesti (četiri godine), a ubrzan je na inzistiranje pape Ivana Pavla II. U trenutku početka ceremonije beatifikacije u Rimu, albanski i inozemni alpinisti postavili su na vrh albanske planine Korab statuu Majke Tereze.

Sveta Majka Terezija i sveti papa Ivan Pavao II.

Obred beatifikacije pred velikim mnoštvom okupljenim na Trgu sv. Petra, urešenom stotinama indijskih i albanskih zastava, predvodio je njen osobni prijatelj, papa Ivan Pavao II.

Kao blaženica Majka Terezija nosila je službeni naslov blažena Terezija iz Kalkute, prema gradu u Indiji u kojem je godinama brinula o bolesnim i siromašnim osobama. S tom je svrhom osnovala i novu redovničku zajednicu Misionarki ljubavi.

Sveta Majka Terezija preminula je 5. rujna 1997. u Calcutti u 21:30. Njezino je tijelo preneseno u crkvu sv. Tome pokraj samostana Loreto (prvog samostana u koji je stigla po dolasku u Indiju). Stotine tisuća ljudi različitih vjera iz Indije i svijeta došlo se posljednji put oprostiti od Majke Tereze. Sprovod je upriličen 13. rujna, kada je njezino tijelo u procesiji nošeno ulicama Calcutte. Njezin je grob uskoro postao mjesto hodočašća, kamo dolaze moliti ljudi različitih vjera.