Kada se izabere novi papa, postoje dva znaka koja označavaju taj povijesni trenutak: bijeli dim koji izbija iz dimnjaka Sikstinske kapele i formula „habemus papam“ koju izgovara kardinal protođakon s balkona bazilike sv. Petra s pogledom na istoimeni trg. U nastavku donosimo povijest ovih tradicija.
Bijeli dim
Povijest bijeloga dima, koji označava da su kardinali izabrali novog nasljednika svetoga Petra, seže daleko u prošlost. Godine 1274., na Drugom lionskom saboru, papa Grgur X. u dokumentu pod naslovom Ubi Periculum odredio je postupak održavanja konklave.
Odredio je da se izbor mora provoditi u izolaciji i uz strogu tajnost. Zbog toga, kao i radi sprječavanja bilo kakve komunikacije s vanjskim svijetom, dimni signal s vremenom je postao dijelom obreda.

Bijeli dim / Foto: Facebook
Tradicija spaljivanja glasačkih listića datira barem iz 1417. godine, a vjerojatno i ranije, prema povjesničaru Fredericu J. Baumgartneru. Međutim, dodatak bijelog dima kao znaka izbora novoga pape novijeg je datuma. Baumgartner njegovo uvođenje povezuje s godinom 1914. kada je izabran papa Benedikt XV.
Ako je dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele crn, to znači da nijedan od predloženih kandidata nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu glasova za izbor. Ako je dim bijele boje, Crkva je dobila novoga pastira.
Kako je ranije dim dobivao boju?
U starija vremena, dim je dobivao boju tako da su se glasački listići spaljivali uz dodatak malo mokre slame kako bi dim bio crn, odnosno suhe slame kako bi se dobio bijeli dim.
Danas se, zbog nekih situacija koje su izazvale zabunu, koriste posebni kemijski spojevi te postupak koji uključuje dvije različite cijevi – po jednu za svaku boju dima.

Crni dim iznad Sikstinske kapele / Foto: Vatican Media
Osim toga, oglašava se zvono – dio obreda uvedenog prilikom izbora pape Benedikta XVI. – koje potvrđuje da je dim bijel i da je izabran novi papa, donosi CNA.
Habemus papam!
Objava da je izabran novi papa formulirana je na latinskom jeziku, a iako su najpoznatije riječi habemus papam (imamo papu), službena formulacija ipak je nešto duža.
„Objavljujem vam veliku radost: Imamo papu! Preuzvišenog i Najčasnijeg Gospodina,
don [ime], kardinala Svete Rimske Crkve [prezime], koji si je nametnuo ime [papinsko ime].“
Tekst je djelomično nadahnut odlomkom iz Evanđelja po Luki, koji prenosi riječi anđela kada pastirima naviješta Isusovo rođenje:
„No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’“ (Lk 2, 10 – 12).

prvi pozdrav pape Franje 13. ožujka 2013. / Foto: Vatican Media
Oni koji su prije njega polagali pravo na papinsko prijestolje bili su protupapa Ivan XXIII. (koji je sazvao Sabor u Konstanzu i imenovao većinu izbornika), protupapa Benedikt XIII. (jedini koji je imenovan kardinalom prije Zapadnog raskola) i papa Grgur XII.
Prva dvojica su smijenjena samim koncilom, a Grgur XII. je abdicirao. Dvije godine kasnije, koncil je izabrao novog papu. Zbog toga bi objava mogla biti shvaćena kao: „(Napokon) imamo papu (i to samo jednog!).“