„Povijest sv. Stjepana govori nam mnogo.
Ona nas uči da nikad ne treba rastavljati društvenu dobrotvornu djelatnost od hrabrog naviještanja vjere.
Stjepan je bio jedan sedmorice izabranih đakona, prije svega za dobrotvornu djelatnost, ali nije bilo moguće rastaviti dobrotvornost od propovijedanja.
Tako je on dobrotvornošću naviještao raspetoga Krista, sve dok nije doživio mučeništvo.
Prva pouka, koju možemo naučiti od sv. Stjepana, jest ova: Milosrđe i propovijedanje uvijek idu zajedno!
Sveti Stjepan prije svega nam govori o Isusu, o raspetom i uskrslom Isusu, kao o središtu povijesti spasenja i našega života.
Iz njegovih pouka možemo razumjeti da križ ima središnje mjesto u životu Crkve, kao i u našem osobnom životu.“
Što možemo naučiti od svetog Stjepana?
Svetog Stjepana trebamo nasljedovati barem u ove tri stvari:
- Da svoju vjeru potvrdimo djelima.
- Da ne mislimo da su dostatna samo djela: vjeru treba svjedočiti i riječju, kao i cijelim svojim životom: ljubavlju, trpljenjem, u zgodno i nezgodno vrijeme, u dobru i u zlu.
- Da ljubimo svoje neprijatelje i da se molimo za njihovo obraćenje, spasenje i posvećenje, kao što se molio i sveti Stjepan.
Sveti Stjepan zaslužio je čast i poštovanje sve do naših dana i do svršetka svijeta – zbog svoje dosljednosti, zbog svoje ustrajnosti na Kristovu putu, kako svojim načinom života, tako i djelovanjem. Sve do kraja svoga života on je slijedio i ostvarivao Isusovu riječ, odlikovao se duhovnom čistoćom i plemenitošću.
Umro je za svoju vjeru i zbog ljubavi prema Kraljevstvu nebeskom.
Njegove posljednje riječi, koje je izgovorio prije smrti, pokazuju veličinu njegova duha, kojim je on nalikovao svome Spasitelju, raspetom Isusu, budući da je molio za svoje ubojice: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ (Dj 7, 60)
Jedan od najsjajnijih plodova njegovih molitava sigurno je i obraćenje svetog Pavla apostola.