Doživjela je napad provalnika, od teških se ozljeda jedva oporavila, ali to je nije obeshrabrilo – i dalje je tamo gdje je trebaju… Svakodnevno svjedoči gladi i neimaštini, ali unatoč opasnim i nesigurnim okolnostima ne odustaje od svog poslanja – da navijesti Božju ljubav prema svakom čovjeku.
Bio je 6. listopada 1998. kada je sestra Vedrana otišla u misije u Ugandu. Ostavila je nama poznat način života, obitelj iz koje je potekla i prijatelje te otišla pomagati onima kojima je najpotrebnije na drugi kraj svijeta. Uoči Božića 2021. provalnik ju je napao mačetom i teško ozlijedio. Iako je imala po život opasne ozljede, oporavila se i s istim žarom nastavlja svoj od Boga zacrtan put.
Iako je imala po život opasne ozljede, oporavila se i s istim žarom nastavlja svoj od Boga zacrtan put.
Nedavno je kratko boravila u Hrvatskoj. Bila je to prigoda da s njom razmijenimo nekoliko riječi, naravno, o planovima: „Idemo u osnivanje pete misijske zajednice. Trebamo napraviti kuću u kojoj će sestre živjeti a onda i dječji vrtić. Razmišljamo i o osnivanju domaćinske odnosno zanatske škole. Školovanje djece jedan je od prioriteta kako bi im se omogućio bolji život“.
#missioHR
#missioHR
Uz sve nebrojene aktivnosti kojima pokušavaju, koliko je moguće, popraviti uvjete života onih najsiromašnijih, sestra Vedrana i drugi misionari u Ugandi ni u jednom trenutku ne zaboravljaju da su tamo poslani kako bi u skladu sa svojim pozivom približili Isusa onima koji Ga još nisu upoznali. Nije to jednostavno jer se u Ugandi tradicionalno i još uvijek masovno slušaju savjeti raznih vračeva, no tu na scenu dolaze napori naših misionara: „Pastoralne djelatnosti su prisutne u svakom trenutku. Što god radimo, radimo na slavu Božju i na korist tog siromašnog naroda. Stoga i sad želim zahvaliti svim ljudima koji su nam od pomoći – prijateljima misija. Zahvaljujem na molitvi, na baš svakoj podršci. To što odvajate za nas ne trebamo mi misionari, nego treba ta sirotinja koja nam je povjerena.“
To što odvajate za nas ne trebamo mi misionari, nego treba ta sirotinja koja nam je povjerena.
Osim kontakta s Upravom papinskih misijskih djela u Hrvatskoj, sestri Vedrani veza s domovinom je i Radosna vijest, časopis kojeg objavljuju Misije i čiji pretplatnici donacijom od 15 eura godišnje pomažu djelovanje svih misionara u svijetu.
#missioHR
„Radosna vijest je moj najomiljeniji časopis, da ne kažem baš od djetinjstva, ali svakako još od ulaska u kandidaturu kad sam došla u samostan. Preko Radosne vijesti upoznala sam misije i potrebe misionara. I dalje mi je drago pročitati što drugi misionari rade u drugim misijskim zemljama. To mi je i poticaj i potpora u služenju onima kojima me Bog poslao“, kaže s. Vedrana.
S. Vedrana Ljubić ( #missioHR
Kako bi sestra Vedrana mogla i dalje činiti dobro, kao i svi drugi misionari i misionarke koji su iz Hrvatske otišli u svijet, potrebna im je pomoć. Uvijek možete moliti za njih, a ako želite, možete postati i pretplatnik Radosne vijesti, časopisa iz kojeg ćete doznati mnogo više o radu i životu naših misionara. Detaljnije informacije dostupne su na stranici misije.hr ili broju telefona 01/5635-055.