Misionar fra Ivica Perić premješten je u selo  Mwakapandula u Zambiji gdje ga čeka ogroman posao. Čeka ga obnova nove župe, a za to mu je potrebna pomoć. Njegov apel objavljen na portalu Svijetlo riječi prenosimo u cijelosti.

Javljam vam se iz svoje nove misije u selu Mwakapandula u Zambiji. Ovdje sam premješten nakon našeg Kapitula koji je održan krajem lipnja. Smatram da imam dovoljno volje, snage, a nakon 32 godine rada u Africi i potrebnog iskustva, da još jednu župu podignem od nule.

Nakon 13 godina, koliko sam u početku svog misionarskog puta proveo u Ugandi u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom.

Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice.

Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijalnu kuću i centar Sv. Franjo za mir i pomirenje. Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar Otac Vjeko postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi. Odškolovali smo više od 3.000 mladih ljudi i tako im dali priliku za jedan bolji život.

Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć Misijske centrale u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskoga naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza koji su u Hrvatskoj i BiH pokrenuli Humanitarnu udrugu Srce za Afriku te će nastaviti pomagati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.

U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice.

Sad u Zambiji, na 56 hektara praznog zemljišta, krećem od nule – bez struje i vode, trenutno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za jedan kvalitetniji život. Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim okruglim kućicama, prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb.

U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete. I svaka pomoć bit će i više nego dobrodošla!