11. rujna 2001., Judith Toppin, zaposlenica lučke uprave New Yorka i New Jerseyja, radila je na 71. katu World Trade Centera kada joj se život zauvijek promijenio. U 8:46, nekoliko trenutaka nakon što je završila s provjeravanjem pošte, Judith je čula glasan zvuk, prenosi Aleteia.

“Budući da se moj ured nalazio duž prozora, odmah sam se pomaknula na sredinu. Na svoj užas, vidjela sam dim, plamen i krhotine kako padaju iznad nas. Osjetila sam kako zgrada podrhtava.”

Čudesan susret

Judith, koja je patila od ozbiljnih zdravstvenih problema, osjećala je kako joj srce lupa. Ubrzo joj se uključio i defibrilator. Neki suradnici došli su provjeriti kako je, ali je za nekoliko trenutaka projurio upravitelj i naredio svima da napuste zgradu.

“Sjedeći na stolcu očajnički sam pokušavala ostati mirnom kako bih spriječila da mi se defibrilator aktivira.  Znala sam da ću morati biti iznimno jaka kako bih uspjela hodati cijelim putem do ulice. Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je Bože, ako je ovo način na koji želiš da umrem, onda neka bude volja Tvoja, ali molim te bez boli.”

Njezini suradnici nisu bili sigurni što učiniti. Tada je Judith susrela Paula Carrisa, 46-godišnjeg inženjera koji je također radio za lučku upravu. Zanimljivo je da se nikada prije nisu sreli.

Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je Bože, ako je ovo način na koji želiš da umrem, onda neka bude volja Tvoja, ali molim te bez boli.

Paul Carris odveo je Judith Toppin niz stubište sjevernog tornja na sigurno. Dok su se polako probijali kroz dim i ruševine, Paul je saznao za Judithin defibrilator kada se iznenada aktivirao i “doslovno je podigao sa stepenica”. Judith je u tom trenutku ugledala Paulov vjenčani prsten i odjednom shvatila kakvu je žrtvu činio ostajući s njom.

“Zamolila sam ga da me ostavi”, napisala je Judith, “i spasi se jer je imao obitelj, a ja sam se kretala presporo. Moje su riječi pale na gluhe uši, jer mi je rekao da zamahnem lijevom nogom naprijed i spustim desnu nogu na sljedeći korak. Uvjeravao me da nikada neće dopustiti da padnem.”

Paul Carris još se sjeća “vatrogasaca koji su se penjali dok smo mi silazili” i “cijelog sivog pepela preko svega” dok su napuštali zgradu.

Zamolila sam ga da me ostavi i spasi sebe jer je imao obitelj, a ja sam se kretala presporo.

Paul i Judith bili su među posljednjima koji su napustili Sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra prije nego što se srušio, baš kao što je Južni toranj urušio pola sata prije.

Životni preokret

Iako je bio katolik, te vrlo aktivan u svojoj župnoj zajednici Corpus Christi u Hasbrouck Heightsu u New Jerseyu, Paul se suočio sa velikom podjelom u svom srcu.

Nakon 11. rujna, neko bi vrijeme od zvukova niskoletećeg zrakoplova ili vatrogasnih kola u prolazu njegovo tijelo zadrhtalo. “Nisam shvaćao što se događa”, istaknuo je.

Njegova žena i kćeri preuzele su najveći teret njegovih emocionalnih previranja. “Jedne noći otišao sam u Corpus Christi u suzama, s riječima Bože, što mi se događa?’”

Župnik je preporučio Paulu da posjeti svećenika franjevca koji je i psiholog.

Jedne noći otišao sam u Corpus Christi u suzama, s riječima Bože, što mi se događa?

“Kod njega sam odlazio na terapiju devet mjeseci. Nije to bila laka terapija. ‘Čeprkao’ je po mom životu, pokušavajući iz mene izvući stvari koje sam davno zakopao.”

Ubrzo je počeo uviđati da se čak ni s njegovim “inženjerskim mozgom logike” ne može sve u životu racionalno analizirati i imati smisla. “I to je na neki način stvorilo potpuno novi prozor kroz koji sam mogao skočiti i saznati nešto o odnosu s Bogom koji nikada prije nisam imao, iako sam cijeli život bio katolik”, istaknuo je Paul.

2011. godine Paul je zaređen za trajnog đakona za nadbiskupiju Newark. Od tada služi u svojoj rodnoj župi Corpus Christi.

Ubrzo je počeo uviđati da se čak ni s njegovim ‘inženjerskim mozgom logike’ ne može sve u životu racionalno analizirati i imati smisla.

“Stalno nailazim na ljude koji  imaju ono što bi ste mogli nazvati vlastitim mini-9/11”, ističe.

Judith Toppin umrla je 2020. Ona i đakon Paul ostali su u kontaktu, viđali su se jednom ili dva puta godišnje. Žena koja je Paula Carrisa nazivala “svojim anđelom” bila je prisutna na njegovom ređenju.