Osoba u središtu

Socijalni dokumenti Crkve progovaraju o životu kršćana u novim izazovima.

U enciklici Magnifica Humanitas, koju je Sveti Otac potpisao 15. svibnja, na datum objave prve socijalne enciklike Rerum Novarum, papa Lav XIV. izlaže teme umjetne inteligencije, rata i drugih pitanja s naglaskom na dobrobit svake osobe.

U podnaslovu stoji „o zaštiti ljudske osobe u doba umjetne inteligencije“, a ne „o umjetnoj inteligenciji“, jer je uvijek u središtu promatranja aktualnih pitanja dostojanstvo osobe.

Podijeljena u pet poglavlja, Magnifica humanitas polazi od pretpostavke da tehnologija nije „snaga suprotstavljena osobi“ (4), niti je „sama po sebi zlo“ (9). Međutim, ona „nije neutralna, jer poprima lice onih koji ju osmišljavaju, financiraju, reguliraju i rabe“.

Kako je nastala enciklika?

Sudjelujući u izlaganju enciklike, Sveti Otac je porručio: „Umjetna inteligencija već zahvaća mnoga područja našega života i utječe na odluke koje oblikuju ljudski suživot. Ona također dramatično mijenja način vođenja ratova.

Poput prethodnog „Lava“, osjećam da mi je povjereno promatrati još jednu veliku preobrazbu očima vjere, jasnoćom razuma, otvorenošću prema otajstvu te uz vapaje siromašnih i zemlje koji odjekuju u mojem srcu.“

Magnifica Humanitas nastala je iz slušanja, kao što je slušao Lav XIII.

Slušao sam znanstvenike i inženjere koji s iskrenim oduševljenjem rade na tehnologijama sposobnima ublažiti golemu ljudsku patnju; političke vođe i javne službenike koji su ustrajno tražili pravedna pravila; roditelje i učitelje koji su duboko zabrinuti za budućnost mlađih naraštaja.“

„Iz toga slušanja sazrelo je duboko uznemirujuće uvjerenje: umjetnu inteligenciju treba razoružati.

Ta je riječ snažna, znam, ali je namjerno odabrana jer ovaj trenutak zahtijeva riječi koje mogu privući pozornost, probuditi savjesti i pokazati putove naprijed za čovječanstvo.“

papa Lav XIV. na predstavljanju enciklike/ Foto: Vatican Media

Veličanstveno i ranjeno čovječanstvo

Naslov enciklike poziva nas promatrati čovječanstvo kao „veličanstveno“, premda tekst priznaje strašnu sposobnost zla koja postoji u nama, pokazujući koliko je ranjeno ovo naše čovječanstvo koje ide dotle da ubija tisuće djece i nevinih u ratovima protivnima čak i međunarodnom pravu, ratovima koji se ni na koji način ne mogu opravdati.

Da, to naše čovječanstvo koje može dosegnuti razine ravnodušnosti, cinizma i okrutnosti koje nas ne prestaju zaprepašćivati.

Unatoč svemu tome, Sveti Otac ne ustručava se nazvati ga „veličanstvenim“.

Jer svako ljudsko biće ima beskrajno dostojanstvo i nikada ne gubi onu uzvišenu sposobnost ljubavi koju mu je Bog darovao kada ga je stvorio.

Očaravajuća isprepletenost dobrote, borbe i ljepote daje razumjeti da „čovječanstvo – veličanstveno i ranjeno – ne smije biti zamijenjeno niti nadvladano“, da se ne smije odreći „onoga što ga čini njime samim“ (126), u njegovoj pravoj veličini.

Smisao tehnologije

Naravno, kako ne biti duboko zahvalni, primjerice, za mogućnosti liječenja koje nam nude nove tehnologije? Tu nema nikakve dvojbe.

No neki oblici transhumanizma pozivaju nas misliti da će, zahvaljujući budućim i sofisticiranim uređajima koji će riješiti probleme i povećati naše sposobnosti, naš život postati raj.

Ali uređaji i tehnološka sredstva pojedincu pružaju početnu radost, a ubrzo nakon toga vraća se praznina, uz osjećaj da nešto nedostaje.

Mi vjernici sigurni smo da sve to neće ispuniti prazninu, neće ispuniti beskonačni prostor našega srca i neće dati stabilan i čvrst smisao našem ljudskom životu.

U hipertehnološkom svjetonazoru:

• vjeru zamjenjuje potpuno povjerenje u tehnološke sposobnosti
• nada se pretvara u površnu nadu da će nas neki novi proizvod osloboditi dosade
• ljubav se zaboravlja jer se daje prednost vezanosti uz stvari, želji da se ima više, dok drugi, braća i sestre, nestaju s obzora

Pojavljuje se opasnost zanemarivanja činjenice da ljudska osoba ima duhovnu dimenziju, neposredno stvorenu od Boga, koja se ne može svesti na mehanizme tehnološkog sustava niti ih oni mogu reproducirati.

UI / Foto: Canva

Razoružati umjetnu inteligenciju

Umjetnu inteligenciju treba razoružati – nastavlja papa Lav XIV. – kako bismo ju oslobodili logike vojne, gospodarske i kognitivne konkurencije; kako bismo prekinuli ekvivalenciju između tehničke moći i prava na upravljanje; kako bismo ju oslobodili monopola i spriječili da dominira čovječanstvom.

Unapređivati tehnologiju uklanjanjem ljudskih granica stoga znači prouzročiti nazadovanje srca.

Tehnologija može ublažiti njegovu patnju i otvoriti nove mogućnosti, ali ne smije mu uskratiti ono što mu je svojstveno: „sposobnost za odnose i za ljubav“ (126).

Pred umjetnom inteligencijom, prava alternativa nije između entuzijazma i straha, nego između dva načina izgradnje napretka: u službi pojedinca i narodā ili u službi logike moći (129).

Papa Lav XIV. / Foto: Guglielmo Mangiapane/REUTERS

Poziv na slobodu

Aktualno je pitanje ljudske slobode: u doba u kojemu su digitalne platforme osmišljene kako bi oduzele vrijeme korisnikā i iskoristile njihove slabosti, potrebno je ojačati unutarnju slobodu svake osobe, opirući se istodobno riziku društvene kontrole koji proizlazi iz masovnoga prikupljanja podataka i uporabe algoritamskih sustava.

Profilirati, predvidjeti i usmjeravati ponašanje, naime, „nova je moć“ (171) koja najranjivije izlaže opasnosti od diskriminacije.

Stoga je borba protiv novih oblika ropstva još jedan „odlučujući test za etičko razlučivanje“ digitalne transformacije.

U petom poglavlju Lav XIV. usmjerava svoju pozornost na rat: Digitalna revolucija mijenja pravila sukoba, a bez etičkoga pristupa, odluke o životu i smrti ljudi bit će sve neosobnije, a uporaba sile smatrat će se neposrednom i izvedivom opcijom (182 – 183).

Zbog toga Papa ponavlja da je – uz održavanje prava na legitimnu obranu u najužem smislu – potrebno prevladati teoriju ‘pravednog rata’, te promicati dijalog, diplomaciju i oprost (192).

Ne postoji algoritam koji može učiniti rat moralno prihvatljivim.

Foto: Vatican Media

Civilizacija ljubavi

Kršćani su pozvani odgovoriti na kulturu moći izgradnjom civilizacije ljubavi i odabirom hoće li poticati logiku sile ili čuvati mir, piše Vatican News.

Papa navodi pet putova odgovornosti:

1. razoružati riječi govoreći istinu
2. graditi mir u pravednosti
3. usvojiti perspektive žrtava zauzimanjem stava, jer ima sukoba u kojima nije ispravno ostati neutralan
4. njegovati zdrav realizam koji traži putove do mira koji se mogu postići djelima, a ne samo riječima
5. ponovno potaknuti dijalog prelaskom s kulture moći na kulturu pregovora.

Na kraju enciklike Papa potiče vjernike da se upuste u nove tehnologije u svjetlu Evanđelja, slijedeći razborit i zahtjevan put kršćanskoga života, kako bi i u doba umjetne inteligencije svatko mogao svjedočiti o ljepoti veličanstvenog čovječanstva u kojemu prebiva Bog.

Gradimo zajedno

„Umjetna inteligencija može biti gradilište povijesti unutar horizonta zajedništva, u kojem tehnički napredak uči služiti ljudskom životu“, istaknuo je Sveti Otac na predstavljanju enciklike.

Istinski razvoj, kaže papa Pavao VI., uvijek se odnosi na „svakog čovjeka i cijeloga čovjeka“.

„Svakog“ znači da nijedna osoba ne smije biti ostavljena na rubu digitalne preobrazbe. „Cijeloga“ znači da nitko ne smije biti sveden na produktivnost, kognitivnu učinkovitost ili puke podatke. Čovjek u sebi nosi slobodu, nutrinu i poziv na ljubav i bogoslužje koje nijedan stroj ne može zamijeniti niti blokirati.

Samo s takvom cjelovitom vizijom umjetna inteligencija može biti usmjerena prema općem dobru.

Samo zajedno — oni koji stvaraju sustave i oni na koje oni utječu, bogatije i siromašnije zemlje, institucije i pojedinci, središta moći i periferije — moći ćemo izgraditi budućnost ne za povlaštenu manjinu, nego za cijelu ljudsku obitelj.

To je civilizacija ljubavi o kojoj je govorio sveti Pavao VI. i koju je sveti Ivan Pavao II. tako snažno naviještao kao horizont kojem zajedno trebamo težiti.

Stoga pozivam sve članove Crkve i cijele ljudske obitelji: učimo slušati jedni druge, hrabro se suočavajmo s izazovima sadašnjosti i surađujmo u izgradnji humanijega i bratskijega društva“, zaključio je Sveti Otac.