Neposredno uz dubrovačke gradske zidine, na Pelinama, nalazi se crkvica sv. Jakova Pipunara, jedno od manje poznatih, ali vrijednih sakralnih zdanja Dubrovnika. Izvorno posvećena sv. Pavlu, prvi se put spominje 1225. godine, kada u njezino susjedstvo dolaze dominikanci.
„Starija od dubrovačkih zidina i od današnjeg dominikanskog samostana, ova crkvica podsjeća na početke djelovanja dominikanaca u Dubrovniku, ali i na negdašnji običaj slavljenja ljeta. Na današnji dan svaka bi dubrovačka kuća na svojoj trpezi ponudila ukućanima žute, slatke pipune (dinje). Lijep je to običaj, prigoda za zahvalu, zajedništvo i blagoslov“, rekao je fr. Domagoj Augustin Polanščak prigodom svečanog slavlja sv. Jakova ispred drevne dubrovačke crkve sv. Jakova Pipunara na Pelinama.
Crkva sv. Jakova Pipunara nalazi se na vrhu Kovačke i Zlatarske ulice u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Starog Grada, Pelinama.
Iako je taj dio Grada bez strmih stijena Lausa bio nezaštićen, kasnije, kad se Republika obogatila, postaje gradilište i odušak skučenim i mnogoljudnim seksterijama zaštitničkih južnih kaštela, piše Tereza Buconić Gović u svojoj knjizi „Dubrovačke crkvice“ (2002.).
Proslava blagdana sv. Jakova na Pelinama / Foto: Dubrovačka biskupija
Ta se romanička crkvica prvi put spominje 1225., znatno prije gradnje današnjih zidina. Ona je postojala prije izgradnje dominikanskog samostana, u rasteru Grada koji je nekad drugačije izgledao.
U povijesnim izvorima se navodi da je 1226. ustupljena prvim dominikancima jer im je te iste godine jedan od plemića iz roda Palmotića darovao crkvu Marijina Navještenja, kuću i vrt da bi na tome mjestu mogli kasnije izgraditi svoj velebni samostan. Taj se prostor sretno nalazio u susjedstvu Pipunara koji ni sam nije bio zatvoren zidinama.
Jedino zaklonište dominikancima pružala je baš ta crkvica i neke kuće u njezinoj blizini. Danas je, naravno, slika potpuno drugačija. Gdje je nekad sveti Jakov dominirao prostorom, puno kuća nije ni bilo. Uokolo se prosipao pelin, rastao je po čitavom prostoru, pa je po njemu kraj i dobio naziv Peline.
Crkvica posjeduje oslikani oltar od štuka u baroknome stilu na kojemu se čuva slika Bogorodice s djetetom, rad nepoznatoga dubrovačkog slikara iz 15. stoljeća (ikona „Gospe od Pelina“).
Sam prefiks ove crkve Pipunar dolazi od činjenice da se nekad za blagdan ovog sveca, 25. srpnja, u dubrovačkim kućama na trpezama nudio upravo dozreli pipun.
Proslava blagdana sv. Jakova na Pelinama / Foto: Dubrovačka biskupija
Igrom arhitekture Jakovljeva kula prema Gradu nalikuje na odsjećeni pipun, u koji bi, da ga je postaviti okomito, Jakov ušao poput slatkog zalogaja sa svim svojim arkadicama – sjemenkama.
Euharistijska se slavlja u ovoj crkvi održavaju jednom godišnje, na blagdan sv. Jakova Starijeg, apostola.
Izvori: knjiga „Dubrovačke crkvice“ (2002.) Tereze Buconić Gović / Turistička zajednica grada Dubrovnika / effect.hr