Iznad vrata kapele „Rana sv. Franje“ istaknuta je molitva: „Bože, čuvaj Hrvatsku!“ Te su riječi napisali hrvatski branitelji koji su sagradili ovu zavjetnu kapelu. Imena onih koji nisu mogli sudjelovati u njezinoj fizičkoj gradnji jer su svoje živote položili za Domovinu bit će svečano uklesana na spomen-ploči kapele – u znak zahvalnosti, ali i kao trajni podsjetnik da molimo i ljubimo jedni druge. Naime, riječ je o nekadašnjoj vojarnoj.

Svećenici potiču na molitvu.

„Sa zahvalnošću se sjećam pokojnoga p. Ante Kovačevića, koji je prije desetak godina poticao na žarku molitvu za hrvatski narod, podsjećajući u svojim pismima na Isusove riječi: Molite i dat će vam se (Mt 7,7). Govorio je: Vjerujemo tim Isusovim riječima!

Početak Trajnog euharistijskog klanjanja u Virovitici / Foto: Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije

Proživljavajući brojne velike kušnje i nevolje hrvatskoga naroda, molilo se, moli se, za duhovnu obnovu cijeloga hrvatskog naroda u domovini i svijetu, za njegov rast u vjernosti Isusu, Mariji, Katoličkoj Crkvi i Svetom Ocu te da Gospodin u našem narodu umnoži svako dobro i ukloni svako zlo. Možemo reći da je sveta dužnost moliti na ovu nakanu“, objavila je nacionalna koordinatorica Trajnog euharistijskog klanjanja Nada Burum na svom Facebook profilu uoči svečanog otvaranja kapele.

Požeški biskup Ivo Martinović, predslavio je u utorak, 15. rujna, na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne, svečano misno slavlje u crkvi sv. Roka u Virovitici  nakon kojega je uslijedila svečana procesija do kapele Rana sv. Franje, gdje je izložen Presveti Oltarski Sakrament, te je time započelo Trajno euharistijsko klanjanje Virovitici, izvijestila je IKA.

Naglasio je kako u svijetu koji neprestano govori, stvara buku i zaokuplja čovjekovu pozornost klanjanje uči da je najvažnije stajati pred Isusom. Pred njim se, kad se ne zna što bi se reklo, može i dovoljno je samo šutjeti, plakati ili u srcu ponavljati:

Isuse, vjerujem u tebe. Pomozi mi. Ljubim te. Donosim ti sebe i sve svoje.

Tu je otajstvena molitva ljubavi pred kojom ljudski razum prepoznaje vlastitu ograničenost i Božju blizinu.

Biskup je nadalje istaknuo da klanjati se Isusu znači gledati ga i dopustiti Njemu da ih On gleda. To znači zahvaljivati mu, moliti, šutjeti te mu prinositi vlastiti život i živote drugih.

Pozvao je vjernike da pred Gospodina donose svoje obitelji, bolesnike i patnike, djecu i mlade, osobe s invaliditetom, poginule hrvatske branitelje, pokojne i nestale, stare i napuštene, ovisnike i siromahe, svećenike te sve koji su se udaljili od Boga, izgubili smisao života ili više ne znaju čemu se nadati. Potaknuo ih je da Kristu povjeravaju domovinu, Crkvu i cijeli svijet.