Andrea Piškor supruga je i majka trojice dječaka. S majčinstvom su, kaže, u njezin život došla i mnoga područja interesa o kojima ranije nije niti razmišljala. „Tu kreće moj put u njegovanju ljubavi prema porođaju i ranom majčinstvu“, ističe.

Andrea je certificirana porođajna edukatorica i porodna dula te magistrica ekonomije i nastavnica ekonomskih predmeta. „Nakon rada u obrazovnom sustavu, Božjom providnošću počela sam živjeti i raditi svoj poziv, a danas sam vlasnica obrta za poduke i bavim se isključivo edukacijama i podrškom namijenjenim trudnicama i roditeljima“, pripovijeda.

Voli reći da Bog ima nevjerojatan smisao za humor i najbolje poznaje naše srce.

„Zna gdje nas može ‚upecati‘, a ono što je najvažnije ima karakteristiku dobrog ribara – strpljenje. Vjerujem da je i mene baš preko ovog poziva strpljivo dočekao u svoju mrežu gdje me još strpljivije oblikuje da rastem u strpljenju, promišljanju, uvažavanju drugih i služenju.“

Što je porođajni edukator i dula?

Porođajni edukator je osoba sa stručnim znanjima iz područja trudnoće, poroda, postpartuma (babinja) i dojenja koja roditeljima pruža informacije temeljene na znanstvenim činjenicama. Dok je glavna uloga porođajnog edukatora da prenosi znanje i informacije, dule (grč. δουλειά – služenje) su prvenstveno emocionalna i fizička podrška tijekom trudnoće, poroda ili babinja. „Obje su uloge vrlo važne i isprepliću se“, objasnila je.

Foto: Jakov Pleše

Poučavati se može na razne načine – putem tečajeva, radionica, savjetovanja, tematskih predavanja i sl.

„Tako se roditeljima prenosi znanje i pruža im se mogućnost izgrađivanja vlastitih stavova na kojima će temeljiti svoje odluke mirno i sigurno, kada za njih dođe vrijeme“, objašnjava naša sugovornica. Dodaje da je to već poznato zanimanje u svijetu dok je kod nas i dalje prilično nepoznato.

Potaknuta vlastitim teškim iskustvom

„Kad zbrojim ljubav prema porođaju i općenito ulozi žene u ranim fazama majčinstva, vlastita iskustva te veliku radost i ispunjenje koje mi puža poučavanje i prenošenje znanja drugima, jasno je da je uloga porođajnog edukatora točno ono u čemu sam se odmah prepoznala“, priznaje Andrea.

Možda nije za očekivati, no Andrejin prvi porođaj je bio vrlo teško i traumatično iskustvo. Ipak, ona danas ističe kako je sigurna da baš tom iskustvu duguje put kojim danas korača te želju za pomaganjem majkama i novim obiteljima. Taj ju je porod potaknuo na istraživanje, učenje i traženje dubljeg smisla o ljepoti Božjeg nauma za majčinstvo, ženu i obitelj.

Teško mogu reći da bih mijenjala iskustvo svog prvog poroda jer znam koliko mi je ono donijelo

Dok joj je prvi porod bio prekretnica, kaže da joj je svako iskustvo rađanja dalo nešto posebno. „Svojim porodima dugujem hrabrost pa i boli, traganja, znanja, entuzijazam, nježnost, ljubav, snagu, toplinu, sigurnost, dostojanstvo i ženstvenost – sve što me danas čini majkom i ženom kakva jesam.“

„Teško mogu reći da bih mijenjala iskustvo svog prvog poroda jer znam koliko mi je ono donijelo. Posve iskreno, voljela bih da sam tada znala više, da sam bila upoznata s ljepotom porođaja i onime što porod doista jest“, kaže iskreno.

Kako vam porođajna edukatorica može pomoći?

„Uvijek rado naglašavam da kao porođajna edukatorica ne savjetujem u odlukama, ne iznosim svoje stavove niti inzistiram na svojim mišljenjima. Jednostavno poučavam roditelje i pružam im informacije“, ističe Andrea.

Primarni joj je cilj, dodaje, ponuditi roditeljima znanja na temelju kojih će moći samostalno donositi odluke u skladu sa svojim stavovima, vrijednostima i načinom života kakvog žive i žele za svoju obitelj.

„Na taj način nastojim profesionalno i nepristrano pružati podršku svakoj odluci koju su roditelji donijeli sami za sebe, za svoje dijete i svoju obitelj.“

Foto: Jakov Pleše

Andrea roditeljima pruža četiri temeljne edukacije, a svaka obuhvaća jedno područje ranog roditeljstva:

• trudnoću,
• porod,
• postpartum i
• dojenje.

„Izuzetno mi je važno svaku edukaciju prilagoditi potrebama pojedine trudnice i njene obitelji zbog čega nikad ne počinjem bez inicijalnog razgovora koji služi kao temelj za planiranje daljnjeg tijeka pripreme“, objašnjava Piškor.

Nakon svake edukacije ostaje dostupna za podršku kada to roditelji trebaju, neovisno o tomu koliko im je dugo ona potrebna. „Iskustva mojih roditelja doista potvrđuju da to za njih ima veliku vrijednost.“

Izuzetno mi je važno svaku edukaciju prilagoditi potrebama pojedine trudnice i njene obitelji

Iako je u početku poslovanja imala želju za grupnim radionicama, koje i dalje povremeno održava, potražnja za individualnim pristupom je velika. Andrea priznaje kako individualni pristup daje jednu posebnu vrijednost njezinu radu obogaćujući je kroz stvaranje odnosa koji nakon rada ostaju.

Andrea se trudi biti prisutna i na društvenim mrežama i ondje pružati koristan i informativni sadržaj. Svi kojima bi dobro došla pomoć i pokoji savjest porođajne edukatorice mogu je pronaći na njezinom Instagram profilu.

Trudnoća – blaženo stanje

Budući da je vjera važan dio Andrejinog života, svom radu ona pristupa iz vjerničke perspektive. „Radi kao da sve ovisi o tebi, moli kao da sve ovisi o Bogu“, riječi su sv. Ignacija Loyolskog kojih se naša sugovornica rado sjeti.

„Svakako je dobro informirati se, naučiti i izgraditi vlastite vrijednosti vezano za porod i razdoblje ranog majčinstva. Međutim, potrebno je biti svjestan da Bog uvijek ima zadnju riječ koja se ponekad nama u određenom trenutku ne dopada“, poručuje.

Bog uvijek ima posljednju riječ koja se ponekad nama u određenom trenutku ne dopada

Također, tumači kako je porođaj puno više od samog fiziološkog procesa koji je vidljiv i kojeg smo zbog toga svjesni. Ne bismo smjeli zanemariti da su, iako nevidljive, emocionalna i duhovna komponenta porođaja jednako važne kao i ona fizička.

„Porod od žene zahtjeva fizičku izdržljivost, ali jednako tako i duhovnu snagu. On doista jest cjelovit događaj koji obuhvaća u potpunosti ženinu dušu, duh i tijelo“, ističe.

Porod od žene zahtjeva fizičku izdržljivost, ali i duhovnu snagu

Andrea ističe kako je porod dio majčinstva i dio žene i kao takvog mu treba dati svo poštovanje. Posebnu vrijednost daje mu i činjenica da je Bog svoga sina poslao na zemlju rođenjem. Sin Božji bio je nošen u majčinoj utrobi i rođen činom poroda.

„Uzevši u obzir da je Bog svemoguć i da je Isus mogao na zemlju biti poslan na bilo koji način, meni je posebno drago razmišljati o tome koliko je poštovanje prema porodu i ženi iskazao naš nebeski Otac odabravši poslati svoga Sina k nama po ženi, njenoj trudnoći i porođaju. To je ono što me uvijek iznova fascinira, osvaja i vodi“, naglašava Piškor.

Foto: Jakov Pleše

Duboko poštovanje prema novom životu, čovjeku općenito, ženi koja taj život nosi i rađa, a nadasve prema Onome tko je sve to stvorio niti su vodilje kojima se ova porođajna edukatorica i dula u svom radu vodi.

„Kada bismo kao društvo ponovno posvijestili trudnoću kao blaženo stanje, a trudnicu zvali blaženom, sigurna sam da bi svijet bio puno bliže onome kako je to Bog zamislio“, poručuje.

Zaboravi sve što si čula o porodu

Prije poroda Andrea kao najvažnije ističe probuditi u sebi duboko poštovanje prema tom događaju; zaboraviti sve što čujemo i slušamo i krenuti iz početka. Jednostavno dati porodu šansu  koju zaslužuje, kaže.

Porođaj je najprirodniji životni događaj koji treba biti poštovan i u kojem žena treba biti poštovana

Važno je naučiti davno zaboravljene činjenice, dopustiti si ponovno vratiti mudrost koju je Bog satkao u svaku ženu, vratiti određeno povjerenje u proces rađanja i temeljem toga stvoriti vlastite stavove. „Porođaj je najprirodniji životni događaj koji treba biti poštovan i u kojem žena treba biti poštovana, a sve iz poštovanja prema novome životu koji dolazi“, istaknula je.

Poslijeporođajna depresija

Porođajna edukatorica kaže da je poslijeporođajna depresija posljedica prije svega lošeg ili traumatičnog iskustva poroda i/ili nedostatka podrške nakon takvog iskustva.

„Žena koja je u majčinstvo krenula s iskustvom poniženja, obeshrabrenja, ranjenog dostojanstva ili bilo kojom drugom emotivnom ili fizičkom traumom uzrokovanom iskustvom poroda puno će teže podnositi izazove ranog postpartuma (babinja). Važnost pripreme za porođaj ovdje dobiva još jedan novi smisao, a to je prevencija poslije porođajne depresije i olakšavanje razdoblja koje slijedi nakon poroda“, objašnjava.

Razdoblje babinja je izuzetno zahtjevno i turbulentno za ženu i cijelu obitelj, osobito ako se radi o prvom djetetu. To je razdoblje kada je žena u vrlo velikim emocionalnim, hormonskim i fizičkim promjenama i zbog toga je vrlo ranjiva. Ženi je tada potrebno vrijeme u kojem će se emocionalno i fizički oporaviti i prihvatiti sebe u novoj ulozi majke.

Važno je biti oprezan i beskrajno suosjećajan prema tek porođenoj ženi

„Iskustvo mi pokazuje da u tom izrazito osjetljivom razdoblju žena svaku pa i najbolju sugestiju može shvatiti kao lošu povratnu informaciju o sebi kao majci. Važno je biti oprezan i beskrajno suosjećajan prema tek porođenoj ženi“, naglašava. U ovom razdoblju, dodaje, osoba od povjerenja i podrške je od ključne važnosti za majku.

Tragedija spontanog pobačaja

Andrea se u svom radu, nažalost, više puta susrela sa spontanim pobačajem. „Uvijek je važno podržati ženu kada ona za to osjeća potrebu, a ovakvi trenuci to doista zahtijevaju.“

Iako nije stručna osoba za emocionalnu podršku, često su tu mnoga pitanja o kojima se ne govori, a ženama treba pomoć i odgovor i tada joj se obrate za pomoć (prekidanje laktacije, postporođajna tuga, induciranje porođaja, pratnja, intervencije…).

„U takvim situacijama pokušam dati sve od sebe da žena čim prije dobije potrebnu informaciju ili podršku koliko je u mojoj mogućnosti.“

Foto: Jakov Pleše

Andrea nam govori kako joj je na srcu i velika želja da jednoga dana imamo katolički centar za podršku ili barem telefonsku liniju putem koje bi žene s takvim iskustvom mogle dobiti svu potrebnu pomoć i podršku.

Koja je važnost dojenja?

Dojenje je iznimno važan proces za bebu i mamu. Kako za porod tako i za dojenje, najvažniji je hormon oksitocin. Bez oksitocina, kaže, nema refleksa otpuštanja mlijeka, a istraživanja pokazuju kako je dovoljno samo 12 sekundi od podražaja (plać bebe, miris bebe, držanje bebe…) da se djelovanjem oksitocina poveća tlak u mliječnim kanalima i otpusti mlijeko.

Bez oksitocina nema refleksa otpuštanja mlijeka

Osim što potiče privrženost i razvoj zdravog odnosa pripadanja i sigurnosti, dojenje razvija povezanost između mame i bebe te ima mnoge prednosti za bebu, ali i mamu. Ono pomaže u cjelovitom oporavku nakon poroda.

Dojenje je najprirodniji način hranjenja, a osim nutritivnih vrijednosti, djetetu pruža i sigurnost, pripadanje, stabilnost, nježnost, povezanost i nadasve – ljubav.

Porođajne boli i treba li ih se bojati

„Iskustvo rada sa ženama govori mi da su uzroci straha od porođaja prije svega generacijsko nasljeđe uvjetovano odgojem i stavovima o porodu kao bolnom, mukotrpnom i opasnom događaju po ženu i dijete“, kaže Piškor.

Sve smo to kao društvo prihvatili iz potpunog neznanja o onome što porod uistinu jest, tvrdi, a temeljeno je isključivo na poznavanju poroda kao medicinski interveniranog i vođenog procesa.

Usuđujem se reći da je porođaj odavno ‚zaražen‘ virusom modernog doba

Odatle također kreću strah i otpor prema porođajnoj boli o kojoj slušamo kroz priče i iskustva naših majki, prijateljica i žena iz okoline.

„Usuđujem se reći da je porođaj odavno ‚zaražen‘ virusom modernog doba koji nam je nametnuo potpuno drugačija očekivanja i udaljio nas od prirode rađanja“, naglašava.

Danas sve treba biti što brže i sve što štedi vrijeme ima dobar glas u društvu i na tržištu (brzi vlakovi, autoceste, brzi sistemi za kuhanje, razna pomagala široke primjene…).

Foto: Jakov Pleše

Također, može se primijetiti da smo danas društvo koje ne voli bilo kakvu nelagodu ili bol. U svakoj se ženskoj torbici može naći neki lijek protiv bolova za „nek’ se nađe ako zatreba“.

„Razvoj medicine donio nam je dobre stvari, no zapitajmo se koliko smo se puta našli u situaciji da popijemo tabletu protiv bolova unaprijed da nas glava ne razboli još jače“, primjećuje Piškor.

S porođajem stvari trebaju ići polako

„Virus modernog doba ubrzaj i obezboli zahvatio je društvo u cjelini, a s njim i porođaj. Uvijek se pitam zašto je brže ujedno i bolje? S porođajem stvari trebaju ići polako. Svaka dobra stvar, svaki dobar projekt ili akcija treba svoje vrijeme da se razvije. Isto je i s porodom!“

U pričama žena često možete čuti brojke koliko je sati koja rađala, a ako se zapitamo na što sve trošimo svoje vrijeme cijelog života možemo zaključiti da je 15 ili 36 sati zapravo jako mali dio tog vremena. Vjerujem da bi stvari bile mnogo drugačije kad bi se porodu dalo vrijeme koje mu pripada.

Vjerujem da bi stvari bile puno drugačije kad bi se porodu dalo vrijeme koje mu pripada

„Prirodni porod čuva ženu, nježan je prema njenoj nutrini i ne ranjava je. Naša tijela ne čine štetu sama sebi i zato je potrebno vrijeme za proces rađanja“, ističe.

Važno je naglasiti, nastavlja, da prirodni porod nije intervenirani medicinski porod koji je danas zbog neznanja općeprihvaćen kao prirodan. Većina porođajnih iskustva o kojima danas slušamo i općeniti stav društva o porođaju proizlazi iz medicinski interveniranog porođaja koji je nerijetko grub prema ženi i ranjava ju na području cijelog njenog bića, a nažalost nepravedno je zauzeo mjesto prirodnom porodu.

„Uvjerena sam da je takav porođaj daleko od Božjeg nauma. Voljela bih da razmislilmo kako porođaj jest i može biti snažno emotivno i duhovno iskustvo za ženu i cijelu obitelj.“

Iz takvog iskustva poroda supružnici izlaze obnovljeni, osnaženi i još više zbliženi, bez emotivnih i duhovnih rana. „Takav je porođaj blagoslov za ženu, brak i cijelu obitelj, a nadasve za novi život koji s njime dolazi.“

Foto: Jakov Pleše

Prirodni porod čuva ženu, nježan je prema njenoj nutrini i ne ranjava je

Porođajna bol je dio poroda i ženi je dano da to iznese jer porod je, osim fizičkog, istovremeno i snažan emocionalni i duhovni proces za ženu koja rađa. Epiduralna analegizija kao i drugi farmakološki načini olakšavanja porođajne boli dio su sustava interveniranog i ubrzanog mehanizma rađanja, ali i odabir koji svaka žena može donijeti kao vlastiti. “Uvijek je važno podržati ženu u njenom odabiru, a posebno je važno da je taj odabir informirani što podrazumjeva informacije o rizicima i prednostima određene intervencije u određenom trenutku porođaja”, poručuje porođajna edukatorica.

Porođaj i majčinstvo dio su žene same

Porođaj i majčinstvo jesu dio Božjeg nauma za ženu i kao takvi dijelom su žene same. „Uviđam da u ranom majčinstvu, uključujući trudnoću i porođaj, nedostaje cjelovita slika“, naglašava Andrea podsjećajući na trostruku dimenziju porođaja koja obuhvaća i fizičku i emocionalnu i duhovnu komponentu. To se također može preslikati i na majčinstvo.

Kad smo u nećemo prisutni potpuno svojim tijelom, svojim duhom i svojom dušom, to ne može biti krivo niti loše

„Svaka uloga u životu u kojoj želimo biti dobri od nas očekuje potpuno predanje. Kad smo u nećemo prisutni potpuno svojim tijelom, svojim duhom i svojom dušom, to ne može biti krivo ni loše. Možemo griješiti, možemo padati, spoticati se i učiti usput. Ponekad može izgledati preteško, a često možemo pomisliti da je sve što radimo potpuni promašaj. Dozvolimo si takve trenutke, dane pa čak i razdoblja. Gospodin ih već dozvoljava! Zašto to ne bismo učinile i same?“, poručila je za kraj Andrea Piškor.