Umirovljeni svećenik Požeške biskupije i začasni kanonik požeškog Stolnog kaptola sv. Petra, msgr. Antun Prpić proslavio je u nedjelju, 7. srpnja, 50. obljetnicu svećeništva u novokapelačkoj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije.

Uz zlatomisnika Prpića u slavlju su sudjelovali brojni vjernici  i svećenici, a prigodnu homiliju je izrekao sisački biskup Vlado Košić, nekadašnji župni vikar zlatomisnika Prpića.

U homiliji je biskup Košić, među ostalim, kazao: „Evanđelje koje je naš slavljenik izabrao za današnju, zahvalnu euharistiju, poznati je odlomak iz Lukinog evanđelja o putu učenika u Emaus. S jedne strane je njihovo razočaranje, s druge tihi rast nade i konačno veliko oduševljenje nakon spoznaje da je Isus živ i da je s njima. Učenici su posve klonuli nakon Kristove smrti, pa čak i uskrsnuća u koje, očito, nisu povjerovali, pa su odlučili napustiti Jeruzalem i vratiti se svojim prijašnjim životima. Međutim, uskrsli Isus im se pridružio putem, s njima razgovarao i malo, pomalo budio nadu da njegovom smrću nije sve propalo. Zanimljivo je da su ga prepoznali tek u lomljenju kruha. Oduševljeni, više nisu bili umorni ni tužni, nego su radosno otrčali u Jeruzalem javiti apostolima što su doživjeli“.

Svaki svećenik veliki je Božji dar ljudima

„Središte svećeničkog života upravo je euharistija, sveta misa, lomljenje kruha. U njoj se tumače pisma, kao razgovor Isusa s učenicima putem, u njoj se blaguje kruh života, sam Krist prisutan u svojoj novoj euharistijskoj stvarnosti. Euharistija preobražava i svećenike i vjernike koji u njoj sudjeluju i koji se hrane tijelom Kristovim. Sama riječ euharistija – znači zahvaljivanje. Danas zahvala ide za našeg slavljenika, msgr. Prpića, za njegovih 50 „zlatnih“ svećeničkih godina, za njegovo služenje i njegove milosti koje je primio i koje je po njemu Bog dijelio mnogima. Svaki svećenik veliki je Božji dar ljudima“, zaključio je biskup Košić.

U službi Bogu i čovjeku

Zlatomisnik Antun Prpić je svoju mladu misu slavio u rodnoj Župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli 7. srpnja 1974. godine. Tijekom pedesetogodišnjeg svećeničkog služenja povjerene su mu razne službe: bio je župni vikar u Daruvaru, župnik u Voćinu, Zagreb-Špansko te u Buku, Starom Petrovom Selu i Brodskom Stupniku. Bio je također kancelar Požeške biskupije, dekan Novokapelačkog dekanata, arhiđakon Posavskog arhiđakonata, član Zbora savjetnika i Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije. Od prošle godine začasni je kanonik Stolnog kaptola sv Petra u Požegi, a 2012. odlikovan je od pape Benedikta XVI. i uvršten među kapelane Njegove Svetosti.

Nakon Molitve vjernih, uslijedio je prinos darova koji su prinijeli novokapelački župljani odjeveni u narodne nošnje. Nakon pedeset godina služenja Bogu i čovjeku, zlatomisnik msgr. Antun Prpić, mogao je samo u svom srcu ponoviti i učvrstiti riječi iz Jeremije, koje je doista živio: „Idi k onima kojima te šaljem i reci sve što ću ti narediti. Ne boj se, jer ja sam s tobom“.

Na svečanoj slavljeničkoj misi, pjevao je novokapelački župni zbor, a nakon mise, svi su nastavili druženje u novokapelačkom Hrvatskom domu, gdje se svečaru pridružio i požeški biskup Ivo Martinović.