Božićna „dijagnoza“

Božić je u svojoj biti blagdan radosti, proslava Božjeg darivanje ljudima da budu ljudi prema Božjoj zamisli. Tri su načina kako se danas iščekuje radost Božjeg dolaska među ljude.

Prvi način je „Božić prije Božića“, tj. vrijeme adventa kao vrijeme iščekivanja proslave Isusova rođenja.

Međutim, u većini modernih zapadnih društava to vrijeme je obilježeno komercijalizacijom i općom potrošačkom groznicom koja Božić svodi isključivo na izvanjsku radost i lišava ga od njegovog pravoga smisla.

Foto: Canva

Drugi način je pristupanje Božiću kao blagdanu koji čovjeka podsjeća na njegovo djetinjstvo, na vrijeme kada je u bezbrižnoj radosti iščekivao i slavio Božić u toplini obiteljskoga doma, kićenjem bora i međusobnim darivanjem.

Ovakav pomalo nostalgičan pristup kod većine ljudi doziva lijepe uspomene i osjećaje, ali Božić pretvara u blagdan djetinje radosti, koja nije kadra ući u dubinu božićnog otajstva.

Treći način je iščekivati i slaviti Božić za ono što on istinski predstavlja u svojoj teološkoj zbilji, a to je Božje očovječenje u ljudsku povijest kojim Bog, u svom jedinorođenome Sinu, samoga sebe daruje svim ljudima, bez iznimke.

To Božje sebedarje u osobi Isusa Krista iskaz je neizmjerne Božje ljubavi prema svakom čovjeku, ali i poziv svim ljudima da budu bolji ljudi.

Foto: Freddy Buden

Božićna „terapija“

Fra Stipo je na teološkoj tribini u Župi svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu, u utorak 2. prosinca, zato ponudio pet načina za ispravno slavljenje došašća i Božića.

1. Jačati obiteljsko zajedništvo

Najučinkovitiji otpor komercijalizaciji Božića je u jačanju obiteljskog zajedništva tijekom cijelog božićnog vremena, primjerice: umjesto obilaženja adventskih kućica i trgovina, više se družiti sa svojim ukućanima i bližnjima; umjesto stalnog korištenja mobitela, više međusobno razgovarati.

2. Odbacivati idealizacije Božića

Lijek za površno nostalgično poimanje Božića, je izlazak iz idealiziranog vremena djetinjstva u kojem se čovjek često skriva da bi izbjegao suočiti se s vlastitom i tuđom stvarnošću. Jer pravi izazov Božića nije u kupovini ni u naivnoj proslavi, nego u ozbiljnom shvaćanju otajstva utjelovljenja i što ono predstavlja za svakoga čovjeka.

3. Razmatrati otajstva utjelovljenja

Najprije, Bog je „sišao s neba“ i postao čovjekom, biblijskim rječnikom „ušatorio se“, da bi se približio ljudima i bio jedan među njima: to će reći da je čovjek postao mjesto Božje prisutnosti i očitovanja na zemlji, i to svaki čovjek, osobito onaj maleni i u potrebi, kao što podsjećaju Isusove riječi:

„Što god (ne) učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni (ne) učiniste!“ (Mt 25, 45).

Adventski vijenac / Foto: Pixabay

4. Prepoznavati Boga u drugima

Božje utjelovljenje u osobi Isusa Krista poziva kršćane na odgovornost prema drugim ljudima, naročito prema onima koji su napušteni, izolirani, ugroženi ili obezvrjeđivani, od siromaha do migranata.

Bog je postao čovjekom da bi čovjeka pozvao na zajedništvo sa sobom i učinio ga dionikom svoje božanske naravi, već ovdje na zemlji djelomično, a na kraju vremena na potpuni način.

Povezano s tim, radost Božića nije, dakle, u ispraznom življenju sadašnjosti ili nostalgiji prema prošlosti, nego u prepoznavanju Božje prisutnosti na licu drugoga i zajedničkom hodu prema eshatološkoj budućnosti.

5. Postajati sličniji Isusu

Napokon, otajstvo Božića kršćanina poziva da bude čovjek nalik Isusu Kristu, koji je došao među ljudima ne da bude služen, nego da služi. U svojem bezuvjetnom služenju drugima Isus nije činio razlike među ljudima i primjerom vlastitoga života pokazao je kako bi se ljudi trebali međusobno ponašati da budu bolji ljudi.

Upravo to je ono što Bog želi od ljudi, darujući im vlastitoga Sina, Isusa Krista: da budu dar jedni drugima i da jedni drugima pomognu biti (još) bolji ljudi. Tek tada će radost Božića bit potpuna.