U posljednje vrijeme fragmenti su se bili zagubili. To se zasigurno dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto gdje se čuva stotinjak drugih inkunabula, izvijestila je Franjevačka kustodija sv. Jeronima.

Ovaj dio Biblije, na latinskom jeziku, u samostanskoj knjižnici još je 1916. registrirao Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga.

Fra Stipe Nosić

Inkunabulu je zabilježio i Josip Badalić u svojoj knjizi „Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj“ (Zagreb, 1952.). On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je „fragment najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je očito tada ovu inkunabulu u muzeju vidio. Točno je napisao da je riječ o četiri lista. Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (u stvari se radi o dva velika lista pergamene na koje je otisnut tekst), a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo.

O inkunabuli su pisali Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli u živo. Poslije toga oni su zagubljeni, tako da ni franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u Samostanu sv. Frane nisu znali gdje su završili listovi te inkunabule.

Zato su zadarski konzervatori u inventaru koji su o samostanskim umjetninama radili 2010. napisali da nedostaje. Napisali su tako jer je u knjižnici na inventarnom listu pisalo „na izložbi“.

Ponovni pronalazak dvaju ulomaka ove inkunabule, u siječnju 2026., otkrio je kako oba imaju signaturu „I – 8“. To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije.

Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz Knjige proroka Amosa a drugi iz Evanđelja po Mateju. Ipak, usporedba zadarskih fragmenata i online latinskog teksta Vulgate izdanja knjige Johannesa Fusta i Petera Schöffera (Mainzm 14. kolovoza 1462.) otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Am 2, 14 – 7, 1. Druge dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao „l 2“ (list 2), sadrže tekst iz Knjige proroka Ezekiela 9, 17 – 14, 11.

Drugi fragment s oznakom „l 3“ (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate i to tekst iz Evanđelja po Marku 3, 23 – 7, 33. Oba su fragmenta služila kao omot neke knjige. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da su pergamene inkunabule bile pogodne za ovitke.

Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile umotane knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. (listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige kojima su služile kao omot.

inkunabula iz Samostana sv. Frane u Zadru

Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj uopće tiskanoj Bibliji koja se prema broju redaka naziva „B-48“. Tiskali su ju nekadašnji Gutenbergovi suradnici Fust i Schöffer. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., što je prvi put da je zabilježen nadnevak završetka nekog otiska.

Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojana crvenom, odnosno crnom bojom, a rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom.

Danas se u svijetu ovih Biblija čuva još, više-manje, 60 cjelovitih, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova među kojima su i ovi zadarski fragmenti. Navodno je 50-ak tih Biblija tiskano na pergameni.

Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Taj primjerak imao je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva „B-42“. Takvih knjiga tiskano je oko 120 primjeraka, od kojih je 30-ak bilo na pergameni, a ostale na papiru.