Vukovar, grad čije samo spominjane izaziva osjećaj strahopoštovanja, u studenom 1991. godine proživio je najteže trenutke svoje bogate povijesti. Uz najveću bitku Domovinskog rata vežu se brojna svjedočanstva o hrabrosti, prkosu, prijateljstvu i ljubavi prema domovini. Jedan od preživjelih vukovarskih branitelja Tomislav Orešković za Hrvatsku katoličku mrežu iznio je svoje svjedočanstvo kako ga je krunica spasila Ovčare.
Da mu je vjera oduvijek bila važna, posebice za vrijeme i nakon Domovinskog rata, istaknuo je branitelj Vukovar, danas umirovljeni vojnik Tomislav Orešković.
Krunica časne sestre Damire
“Nekoliko dana prije pada Vukovara ležao sam na krevetu u vukovarskoj bolnici jer sam bio ranjen. Časna Damira Biškup prolazila je pored mene i nosila drugom vojniku deku i krunicu. Upitao sam je ima li krunicu i za mene. One je rekla da nema, ali da će je napraviti i za mene. Jako se brzo vratila s novom krunicom koju je napravila baš za mene. Odmah sam je stavio na sebe. I drugi, treći dan, nakon što sam dobio krunicu, srpski vojnici ušli su u bolnicu i radili popise za Zagreb, Novi Sad i Beograd. Mogli smo odlučiti gdje želimo ići. Nama su se ti popisi učinili smiješni jer smo mislili da nećemo izvući živu glavu.
Među ostalima, ušao je i jedan moj poznanik Bogdan i ne znam je li me vidio ili nije, ali okrenuo mi je leđa. Inače, kad bi vas taj Bogdan prepoznao, nestali bi preko noći kao što su i nestali neki moji suborci ili su kasnije pronađeni na Ovčari. Ja sam bio uvjeren da ću također nestati. No, uspio sam preživjeti Sremsku Mitrovicu i doći do Zagreba. Krunica mi je bila na vratu cijelo vrijeme kako bi je svi vidjeli”, istaknuo je Orešković.
Tomislav Orešković s krunicom časne sestre Damire
Prema njegovim riječima, nitko tada nije znao kao će završiti, ali Orešković vjeruje kako je preživio zahvaljujući svom anđelu čuvaru.
“Molitva ‘Anđelu čuvaru’ bila je prva molitva kojoj su me roditelji naučili. Smatram kako sam preživio rat zahvaljujući Bogu i krunici. Nekoliko puta sam za vrijeme rata dobivao razne poticaje kako bih spasio živu glavu. Tako sam jednom prilikom dobio poticaj da se pomaknem iz garaže i odem u kuću. I stvarno, garažu je sravnila granata, a ja sam spasio živu glavu. Nakon svega toga čovjek ne može ostati ravnodušan”, prisjetio se vukovarski branitelj.
Nakon Domovinskog rata, radio je u Hrvatskoj vojsci te se nekoliko odupirao umirovljenju, da bi otišao u mirovinu 2003. godine te živi u Zagrebu.
“Vjera me održala na životu. Nije bilo lako sve ovo preživjeti, ali čovjek je na kraju dana zahvalan Bogu na daru života”, zaključio je Tomislav Orešković.