Dok su još bili na putu prema Podmilačju, razgovarali smo s hodočasnicima koji su iz Vukovara pješice krenuli na više od 300 kilometara dugo hodočašće, prikazujući ga za nakane svojih obitelji i hrvatskog naroda. Sada, nakon što su stigli na cilj i dojmovi se polako sliježu, jedan od hodočasnika, Željo Ćosić, podijelio je što je ovo iskustvo ostavilo u njihovu srcu.
U svetište sv. Ive u Podmilačju hodočasnici su stigli 23. lipnja, nakon više od 314 prijeđenih kilometara.
Dolazak na cilj, priznaje Željo Ćosić, bio je jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog puta.
Hodočasnici na putu Vukovar – Podmilačje / Foto: Željo Ćosić/Privatna arhiva
„Bio je ispunjen osjećajem zahvalnosti nakon toliko kilometara hoda. Nakon svete mise primio nas je biskup Štironja, što nam je bila velika čast i dodatno je uljepšalo naše hodočašće. Osjećali smo radost, ponos i duboki mir zbog uspješno prijeđenog puta te svih milosti koje smo primili.“
Govoreći o proteklim danima, ističe kako hodočašće nije bilo samo fizički izazov, nego i put molitve, zajedništva i osobnog rasta. Najteži su bili dugi usponi, visoke temperature i trenuci umora, osobito pred sam završetak puta, no upravo su tada najviše osjećali snagu zajedništva.
Najljepši su bili susreti s ljudima, zajednička molitva, podrška koju smo primali i osjećaj da nas svaki korak približava cilju.
Hodočasnici s biskupom Štironjom / Foto: Privatna arhiva
Na putu su, kaže, doživjeli brojne trenutke koji će im ostati u trajnom sjećanju. Mnogi ljudi nudili su im okrjepu i ohrabrenje, a posebno su ih dotaknula svjedočanstva onih koji su, unatoč teškim životnim križevima, nastavili živjeti s vjerom i nadom.
Prve dojmove nakon završetka hodočašća sažeo je u jednostavnu, ali snažnu misao.
„Čovjek može puno više nego što misli kada ima jasan cilj i vjeru.
Ovo nas je iskustvo naučilo strpljenju, ustrajnosti i zahvalnosti za male stvari koje u svakodnevici često uzimamo zdravo za gotovo.“
Kroz cijelo hodočašće nosili su osobne i obiteljske nakane, ali i molitve za mir, hrvatski narod te sve koji su ih pratili i podupirali. „Nakon dolaska na cilj osjećamo da smo sve te nakane predali u Božje ruke s još većim povjerenjem i vjerom da će nam dragi Bog pomoći.“
Hodočasnici u svetištu sv. Ive u Podmilačju / Foto: Privatna arhiva
Na kraju razgovora Ćosić ističe kako je zahvalnost ono što najviše nosi iz ovog iskustva.
Najviše smo zahvalni Bogu na zdravlju i zaštiti tijekom cijelog puta, ali i svim ljudima koji su nas podržavali molitvom, porukama i gostoprimstvom. Bez njih bi ovo hodočašće bilo puno teže.
Molitva sv. Ivi u Podmilačju
Sveti Ivo Krstitelju, vjerni prijatelju Božji,
tebe je Isus nazvao najvećim od svih
koje je ikad žena rodila.
Pomozi mi svojim zagovorom
da se vratim na put Božji i da, živeći po Božjim zapovijedima,
dorastem do prave veličine ljudske.
Ti si ustrajno pozivao sve ljude
da ne čine zlo
i nikome ne nanose nepravdu.
Pomozi mi svojom molitvom
da se odreknem svojih zlih navika,
zlih misli, riječi i djela,
te da čineći dobro i samo dobro,
nastojim popraviti dosad učinjene štete.
Moleći u tvome svetištu u Podmilačju
mnogi su našli utjehu
u svojim životnim patnjama i nevoljama.
Pomozi da i moja molitva donese
mir duši mojoj
i daruje sigurnost mojim koracima,
da se sa životom nosim
bez gorčine i nevjere,
da sve predam u Božje ruke
i svojim rukama
pošteno svoj kruh zarađujem.
U ovoj dolini podmilačkoj
mnogi su, po tvome zagovoru
izmolili od Boga zdravlje duše i tijela.
Pridruži i moju nedostojnu molitvu
molitvama nepreglednog mnoštva hodočasnika
koji su dosad posjetili ovo svetište
i daj da barem još jedan nevoljnik
nađe milost ozdravljenja
i doživi radost posebne Božje ljubavi.
Tvoje svetište u Podmilačju
nadživjelo je stoljeća teških vremena
i, sravnjeno sa zemljom, opet niče iz pepela.
Izmoli i meni takvu postojanost
i odlučnost da uvijek iznova
krećem u novi početak na putu Božjem.
I da vežem, sv. Ivo, svoje srce
za svoju domovinu
onako kako se tvoje svetište
vjerno s njome vezalo
pa i u dobra i u zla vremena
u njoj Boga slavi i ljude na dobro poziva
te tako pripravlja put Onome
koji će na koncu vjekova
doći suditi živima i mrtvima. Amen.
Sveti Ivo, uslišaj naše molitve, zavjete i vapaje i ne prestani moliti za nas!
(fra Zvonko Benković)