Može li bol i patnja biti plodonosna za veće dobro bila je tema emisije HKR-a "S druge strane ogledala" u kojoj je 15. studenog gostovao predsjednik Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BiOS) doc. dr. Josip Bošnjaković.
Na početku emisije doc. dr. Josip Bošnjaković istaknuo je da je potrebno sjećati se Domovinskog rata unatoč tome što je prošlo više od trideset godina od tih događaja.
“Iako je prošlo trideset godina važno je prisjećati se ovih dana jer je to dio našeg identiteta. Znamo da su se mnogi za slobodnu Domovinu borili i dali svoje živote. Ovo su dani zahvalnosti za one koji su dali svoje živote, ali i dani susjećanja s onima koji nose svoju bol. Ovi događaji nas potiču na razmišljanje kako se možemo mi sve davati za druge. To mogu biti veliki poticaji da i mi dajemo sve od sebe za druge i da ulažemo sve napore u mir s drugima. Te da prenosimo djeci ono što je dio naše povijesti”, istaknuo je.
Govoreći o tome uče li djeca dovoljno o Domovinskom ratu naglasio je da svakako u školi uče, te dodao: “Potrebno je da otac i majka govore svojoj djeci o tome jer onda to djeca njaviše upijaju. Posebno ako oni o tome govore s ljubavlju. Mi živimo u slobodnoj državi imamo demokratsko uređenje i to je dragocjenjeno i vrijedno. To je briga i nama da i mi tako činimo kao što u oni prije trideset godina davali svoje živote. Da i mi dajemo svoje živote za dom i obitelj”.
Doc. dr. Josip Bošnjaković je dotaknuo i o važnosti žrtve koju su dali naši branitelji te se osvrnuo na pitanje ima li ta žrtva smisla: “Teško je kada mi živimo u nekom vremenu i rastemo pored heroja onda mi ne vidimo tu žrtvu i silno predanje koje su oni učinili. Vjerujem da će s nekim odmakom pedeset ili sto godina ta žrtva dobivati veći smisao. Nakon godina i godina ostvarilo se to da poštujemo i iamamo svoju Domovin, ali isto tako da želimo braniti nju i poštivati duge narode oko nas i vidim da itekako ima smisla iako nam se ponekad ne čini tako. Te osobe su dali najvrijednije što su imali, a to je život. Isto tako i primjer koji nas moraju nadahnjivati. Možemo itekako te naše heroje vrednovati i gledajući njiohve živote moj život ima smisao”.
Osvrnuo se i na snagu krunice i rekao je da je upravo molitva krunice bila znak povezanosti i podrške, ali i međusobnog povezivanja.
Govoreći o potrebi opraštanja rekao je: “Lako je reći da treba ljubiti svoje neprijatelje, a doći do toga je malo teže. Dobro je u opraštanju da me nasilje drugoga ne pobjedi u meni samome. Da zbog boli kojeg mi je drugi nanio ne postanem zarobljenik te osobe. Božja sila je opraštanje i da ne dopustim da duh ljubavi ne zamjeni duh mržnje. Oprostiti znači dati sebi priliku živjeti u slobodi. To ne znači zaboraviti nego izdignuti se iznad te situacije i ne gledati kroz bol. Oprostiti znači otvoriti sebi mogućnost živjeti u miru iako mi drugi želi nanijeti nemir. Oprost je blagotvoran proces koji donosi mentalnom zdravlju ljudi. Oprost je poziv na slobodu i na ljubav”.
Oprostiti znači otvoriti sebi mogućnost živjeti u miru iako mi drugi želi nanijeti nemir.
“Nijedna poteškoća nije bez svrhe. Kada čovjek otkrije smisao, vjerujem da mnoge boli nestaju kao i kad se dijete rodi u silnim bolima tako i majka zaboravi bol. Slobodna Hrvatska prošla je kroz bol i kad vidimo dijete koje raste vidimo da je imala smisla ta bol”, naglasio je.
Doc. dr. Josip Bošnjaković rekao je da se u boli i patnji više vraćamo na to da smo na Božju sliku stvoreni i da smo tu jedni za druge. “U takvim trenucima vidimo bol osobe, ublažiti tu bol i poboljšati kvalitetu života. Tu smo nalik našem Gospodinu”, dodao je.
Slobodna Hrvatska prošla je kroz bol i kad vidimo dijete koje raste vidimo da je imala smisla ta bol.
Govoreći o ljepoti kršćanstva naglasio je: “Ljepota kršćanstva je što je Isus Krist, između ostalog, uzeo na sebe bol i patnju i pokazao da one nisu kraj nego da iza boli i patnje slijedi uskrsnuće, ne kao utjeha, nego kao novi stil života. Mi s Bogom živimo u vremenu svadbe i kad se ratuje mi s Bogom živimo u vremenu svadbe. Na euharistiju dolaze ljudi imaju PTSP, oni koji su bolesni i oni koji nemaju ruku i nogu oni dolaze na svadbu. Mi s Bogom živimo i ne smijemo zaboraviti da je Bog Zaručnik zemlje, a da je Crkva zaručnica Božja i onda patnja ima drugi smisla. Na dobrom smo putu ukoliko svoje oči, uši i ruke usmjeravamo prema onome koji su žrtve rata i poraća”.
Mi s Bogom živimo u vremenu svadbe i kad se ratuje mi s Bogom živimo u vremenu svadbe.
“Križ jeste odabir živjeti u ljubavi prema nekome i onda sam spreman podnijeti bol i patnju. Ako govorimo o domovinskom ratu onda su mnogi jer su ljubi bili spremni podnijeti bol, žrtvu i patnju. Nije sebično uživati u ljubavi jer svaka ljubav je sebeljublje, ja volim drugu osobu jer je i meni onda bolje kako veli sv. Toma Akvinski”, rekao je doc. dr. Bošnjaković.
Bog poštuje slobodu čovjeka, a onda pojedni čovjek izabere svjesno ili nesvjesno zlo. Uvijek postoji prilika za povratak. Grijeh je promašeni cilj u životu pa tako je zlo neostvaren život. Nema smislena zla i onda oni ljudi koji se odluče za zlo žive jedan težak život. Daj Bože da svi koji čine zlo da doževe u punoj ljepoti Božju ljubav”, zaključio je.