Pedeseta obljetnica djelovanja Zajednice Molitva i Riječ (1975. – 2025.) obilježena je u subotu, 27. rujna, hodočašćem u Davor, rodno mjesto prof. Tomislava Ivančića, koje je ujedno mjesto nastanka Zajednice. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

„Crkva danas slavi i spomen velikoga sveca, sv. Vinka Paulskog, čije su duhovne kćeri uvijek blizu onima kojima je pomoć najpotrebnija i čija je prisutnost vrlo značajna u ovoj zemlji. To mi se čini sretnom podudarnošću, jer je, na temelju onog malo što sam uspio pročitati, teologija Tomislava Ivančića imala mnogo toga zajedničkog s duhovnošću svetog Vinka Paulskoga“, istaknuo je nuncij na početku propovijedi.

„U ovoj je rečenici sažeta srž njegovoga učenja: ‘Ne budite religiozni.’ Očito je mislio: ne budite religiozni na način farizeja koji su bili vrlo religiozni, nisu zanemarivali nijedan propis Zakona, Riječ Božja im je uvijek bila na usnama, znali su je napamet, redovito su posjećivali Hram i sinagogu, no Isus ih je prekorio: Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“

„Ne budite religiozni!“

U propovijedi je istaknuo sličnost sv. Vinka i prof. Ivančića – a to je provođenje Božje Riječi u djelo.

„Sveti se Vinko nije ograničio na štovanje Boga, na razmatranje Njegove Riječi, na njezino propovijedanje, već ju je nastojao provesti u djelo. To je ono što nalazimo u životu i misli profesora Ivančića. On je utemeljio Zajednicu Molitva i Riječ upravo kako bi bila prostor u kojem vjera postaje život.“

Studij hagioterapije / Foto: Zajednica Molitva i Rijeć

„Riječ postaje tijelo u ljudima i u društvu. I Riječ, koja je sam Krist, čini nas novim stvorenjima, obnavlja nas, liječi nas. To je smisao takozvane hagioterapije, koja je način tumačenja života kao puta duhovnog ozdravljenja pod vodstvom samoga Boga, u kojem svaki događaj – također i naše siromaštvo i naša patnja – ako se vjerom prihvati, ima potencijalnu transformacijsku vrijednost, obnavljajuću vrijednost.“

„Ivančić je ovom metodom želio pokazati da Evanđelje nije neka teorija, nego snaga sposobna izliječiti naše najdublje rane. Življena Riječ Božja liječi ljudsko srce, ona je najučinkovitiji lijek.
Slabost koju doživljavamo nije prepreka našem ostvarenju, već prilika onome koji prihvati Evanđelje u svoj život.“

Življena Riječ Božja liječi ljudsko srce, ona je najučinkovitiji lijek.

Hagioterapijski četvrtak

Prepričao je kako se kao mladi tajnik Apostolske nuncijature u Obali Bjelokosti, u Africi, susretao sam mnogo siromaha.

„Jedne noći, razmišljajući o tome, nisam mogao zaspati: Kako je to moguće? Što se može učiniti? Naravno, mogu dati malu milostinju, ali ne mogu riješiti njihove probleme! Odjednom mi je na pamet pala rečenica iz Evanđelja koja kaže: Veni evangelizare pauperibus, odnosno: došao sam evangelizirati siromahe, naviještati im radosnu vijest.“

Siromasi imaju pravo čuti Riječ Božju, stoga mi je dužnost naviještati im je!

„Ovo su jedne od prvih riječi koje je Isus izgovorio u svojem javnom životu, kada mu je u sinagogi u Nazaretu pružen svitak Biblije da ga pročita. Otvorio ga je i pročitao: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima. To me je dirnulo. Isus je došao, prije svega, evangelizirati siromahe! “

„I ja sam bio pomazan za svećenika, zbog čega? Da evangeliziram siromahe! Možda nemam dovoljno kruha kojim bih nahranio sve, nemam dovoljno novca da riješim njihovo siromaštvo, ali imam Evanđelje, poznajem ga, mogu ga naviještati. Siromasi imaju pravo čuti Riječ Božju, stoga mi je dužnost naviještati im je!“

Nova evangelizacija

„Draga braćo i sestre, karizma ove Zajednice uklapa se u onaj veliki horizont koji je Crkva nazvala ‘nova evangelizacija’“, objasnio je te dodao kako održati živim ovo poslanje.

„Profesor Ivančić je bio čovjek konkretnih savjeta, a ne lijepih teorija. Čujmo ga što kaže, citiram njegove riječi: ‘Čitajte Riječ tako da je pročitate do kraja i zatim razmišljajte o njoj, pustite da siđe u srce, kako bi vam, kroz nju, Isus došao, kako biste ostvarili zajedništvo s tom Riječi. Čuvajte u kući Sveto pismo, stavite pokraj njega svijeću, malo cvijeća, i neka taj kutak bude prostor vaše molitve. Bog vam govori kroz tu Riječ.

„I dodaje: Pronađi svaki dan od dvadeset minuta do pola sata i uputi svoju riječ Bogu. Ako si čitao Sveto pismo i slušao Njegovu Riječ, možeš mirno govoriti Bogu, On će osjetiti i poslušati tvoju riječ. Tamo se događa molitva, susret između Boga i čovjeka, i tako se doista događa kontakt, komunikacija između Boga i čovjeka, i tada započinju čuda’”“

Kako se rodila Zajednica?

Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu profesor dr. Tomislav Ivančić 1971. godine započeo je, na molbu poglavara samostana Sestara Milosrdnica u Zagrebu, držati vjeronauk najprije srednjoškolcima, a potom od 1972. i studentima.

Tijekom tri-četiri godine najprije su diskutirali i proučavali Sveto Pismo, zatim učili moliti i temeljito postiti te liturgijski oblikovati svete mise, no nitko se pritom nije mijenjao.

Duhovna obnova s mladima u Sošicama o 30. obljetnici karizme ZMR

Na svetkovinu Duhova 1975. načinili su dvodnevno hodočašće od Zagreba do Marije Bistrice, a ljeto iste godine odlučili su provesti u Davoru kako bi u zajedništvu molitve i euharistijskih slavlja tražili snagu koju je Crkva primila na dan Pedesetnice. Tako su dvadesetak studenata i profesor tri tjedna danonoćno molili i tražili Silu Duha Svetoga koju su primili i živjeli apostoli.

Doista, prvi je prof. Ivančić u noći 3. kolovoza 1975. dok je klečeći molio, doživio duboko iskustvo susreta sa živim Bogom. Sila Duha Svetoga najprije je njega preobrazila, a potom i sve okupljene sudionike. Tako se rodila Zajednica Molitva i Riječ.