Srce crkve je kapela, smještena u sjevernom dijelu. U kapeli je svetohranište i Gospin lik, prikaz otajstva spasenja. U Kristu ostvaren put spasenja nastavlja se po onima koji prihvaćaju logiku zrna, umirući da bi iz njihova predanja drugi živjeli. Kao plod Kristove i Marijine svetosti, po hrvatskoj zemlji, u obliku manjih zrna, naznačeni su hrvatski sveci i blaženici, a na tom tragu niz se nastavlja u kenotafu, gdje su upisani naši branitelji.
Uz svetohranište stoji prekrasan Gospin lik. Gospa u meditativnom stavu rukom pokazuje na Krista prisutnog u svetohraništu, otajstvu našega spasenja. U Kristu ostvaren put spasenja nastavlja se po onima koji prihvaćaju logiku zrna, umirući da bi iz njihova predanja drugi živjeli. Kao plod Kristove i Marijine svetosti, po hrvatskoj zemlji, u obliku manjih zrna, naznačeni su hrvatski sveci i blaženici, a na tom tragu niz se nastavlja u kenotafu, gdje su upisani naši branitelji, piše na mrežnoj stranici Župe Duha Svetoga – Jarun.
Na Gospi, koja se i sama poistovjetila sa žrtvom Sina i postala suotkupiteljicom, nadahnjivale su se i nadalje se nadahnjuju tolike hrvatske žene, te u tako ukorijenjenoj vjeri postaju na tisuće Pietà Croaticae, napose majke i žene poginulih branitelja.
Lik Majke Božje u snježnobijelome mramoru izradio je akademski kipar Josip Marinović. Hrvatsku zemlju, svetohranište i mozaik u podu izradio je akademski slikar Jeronim Tišljar. Na podu kapele mozaikom je prikazan izvor povijesnog zla, simboliziran biblijskom zmijom. Iznad nje uzdiže se lik žene i njezina roda, što naznačuje ostvarenje biblijskog navještaja: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. (Post 3,15)
U naviještenoj ženi Crkva prepoznaje Mariju, a u njezinu rodu Isusa – Spasitelja. Na podlozi dviju stuba u obliku ribe, što naznačuje 2000 godina kršćanstva, uzdiže se hrvatska zemlja, izbrazdana i zasijana kršćanskim sjemenom. U nju je usađeno svetohranište u obliku pšeničnog zrna koje klija. To nas uvodi u otajstvo spasenja što ga je Krist izrazio prispodobom o pšeničnom zrnu: Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 14,24)
Time je Krist navijestio otajstvo svoje otkupiteljske smrti, a i značenje otajstva žrtve svakoga koji se iz ljubavi životom žrtvuje za druge.