Štrajk prosvjetnih djelatnika i politika plaća u Hrvatskoj, bila je tema HKR-ovih "Argumenata" u srijedu 13. studenog koju je vodio i uredio HKR-ov urednik Vlatko Ojvan. O povećanju plaća i opravdanim ili neopravdanim zahtjevima sindikata govorili su ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić i bivši čelnik Hrvatske udruge poslodavaca Željko Ivančević.
„Ako Vlada ostane pri sadašnjim stavovima i nastavi se na ovakav način ponašati prema prosvjetarima tada od današnjeg sastanka ne treba očekivati ništa”, kazao je Vilim Ribić uoči novog kruga pregovora, kojim bi se zaustavio štrajk u osnovnim i srednjim školama koji traje već 24 dana.
„Vladi, odnosno premijeru Plenkoviću nisu bitni prosvjetari, te roditelji i djeca, već javna percepcija da bi, popusti li sindikatima, po drugi put u kratko vrijeme izgubio bitku protiv sindikata, što je potpuno kriva percepcija i pogled. Premijer jedne države trebao bi slušati građane i raditi u njihovom interesu”, dodao je Ribić.
Istaknuo je i kako bi Vlada trebala voditi brigu o reformi školstva, koja je jedan od većih projekata u zemlji, na način da stimulira one koji je provode, a to su prosvjetni djelatnici.
„Zahtjevi ne samo prosvjetnih djelatnika nego i nekih drugih skupina u društvu za povećanjem plaća su opravdani, jer mi živimo u Europi i prihvatili smo tržišne cijene, a plaće u Hrvatskoj su ostale iste, tako da građanima troškovi samo rastu”, kazao je ekonomist Ljubo Jurčić.
„Cijena rada u prosjeku u Europi kreće se oko 30 eura po satu, dok je u Hrvatskoj prosjek oko 10 eura. Znači u našem susjedstvu su plaće u prosjeku veće tri puta, a mi kupujemo industrijsku robu iz Europe po europskim cijenama i tako nama standard pada i ljudi to vide i bune se protiv toga s pravom”, dodao je Jurčić.
Također je istaknuo i kako se povećanjem mase plaća povećava potražnja, a time u konačnici proizvodnja.
Bivši čelnik Hrvatske udruge poslodavaca Željko Ivančević rekao je, pak, kako aktualnoj, ali svim drugim Vladama u prošlosti nedostaje strateško promišljanje i javna vizija razvoja Hrvatske.
„Posebno se to vidi kroz gospodarski aspekt. Nitko ne razmišlja što ćemo mi raditi za 10 ili 20 godina da bi dosegli razinu razvoja europskih zemalja i zato se ne provode nužne reforme. Mi stalno govorimo o potrebi provođenja strukturnih reformi, a u konačnici se s tim nitko ne bavi, jer je to težak posao i svi ga se boje početi raditi, a to nam je nužno kako bi krenuli naprijed, dodao je Ivančević.
Spomenuo je i kako je za reforme nužan konsenzus glavnih aktera u društvu Vlade, sindikata i poslodavaca.
„Mi to nažalost nemamo, jer svi gledaju samo svoje uske interese”, zaključio je Ivančević.