"Svaki svećenik, župnik i biskup ima svoje motive za djelovanje. Ja nisam započeo ovaj projekt zato da bi ga drugi morali ponoviti na svojim župama. Želja mi je jednostavno da sve što radim u sebi sadrži evanđeoski duh. Jer mi katolici pozvani smo ne odbaciti ljude koji nam nisu 'po guštu', ne smijemo se služiti primjerom koji pruža ovaj svijet. Stoga se moramo koristiti sredstvima koja moderni svijet smatra nazadnima i jednostavnima poput obrade zemlje", rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu don Robert Ćibarić, župnik dubrovačke župe sv. Mihajla.
Don Robert Ćibarić župnik je župe sv. Mihajla na Lapadu u Dubrovniku. Za Hrvatsku katoličku mrežu progovorio je o jednostavnom, ali konkretnom projektu kojim želi pomoći vjernicima i sebi samome u duhovnom i psihofizičkom rastu.
Don Robert zna reći da ga vjernici u ovom izdanju rijetko prepoznaju.
“Bog se objavljuje u prirodi”, rekao je don Ćibarić i naglasio da ako čovjek s tim mislima pristupa radu na vrtu, onda može vidjeti da je sve stvoreno plod Božje ljubavi i dio Božjeg plana.
“Rekreacija je potrebna kako bi se čovjek oslobodio stresnih situacija koje današnji tempo života donosi. Radom u prirodi, na vrtu, daje se hvala Bogu. Kruh i vino koje na misnom slavlju svećenik prinosi Bogu plod su ruku čovječjih, ali je Bog taj koji brine o plodu suncem i kišom. Čovjek ne bi mogao darovati ništa da prvo Bog ne daruje čovjeka. Mi ne ubiremo kruh i vino na stablu, oni nastaju suradnjom Boga i čovjeka”, istaknuo je naš sugovornik.
Don Robert Čibarić tijekom gostovanja na HKR-u
“Prirodu poštivati, njegovati i obrađivati, a ne sebično iskorištavati”, poručuje don Robert. U prirodi prepoznaje priliku da čovjek koristi svoj razum i radom svojih ruku prehraniti sebe i svoju obitelj, a sve u skladu s Božjim naumom.
Dubrovački župnik naglasio je da su svi ljudi pozvani ostaviti za buduće generacije bolju situaciju u prirodi i društvu, nego li onu u kojoj su odrastali.
“Došavši na službu u Lapad, donio sam odluku da ću umjesto odlaska u teretanu i bavljenja sportom svoje vrijeme posvetiti vrtu koji će biti na dobrobit cijele zajednice. Prve godine posadio sam 200 ‘struka pomadora’ i drugog povrća s ciljem da svi osjetimo ugodno zadovoljstvo rada na zemlji i plodove koje ona donosi. Tako čovjek biva zadovoljniji i sretniji dok promatra Boga u prirodi jer Bog dopušta da sve raste i cvjeta, a čovjek onda blaguje ono što je svojim rukama obrađivao. Uvijek nakon svete mise pozivamo vjernike da se posluže plodovima koji rastu u vrtu, a oni to rado i čine”, rekao je župnik dubrovačke župe sv. Mihajla.
Župljani nakon misnih slavlja u svoje domove mogu ponijeti što god požele iz župnog vrta, a to nerijetko i s radošću čine. “U svim poslovima oko vrta i ružičnjaka, prvi oslonac su mi časna sestra Veselka i Stanko Begušić”, rekao je naš sugovornik i istaknuo da krv nije voda, jer se poljoprivredom bavio i njegov otac.
Dodajmo da don Ćibarić vodi župu u kojoj je oko 11 000 vjernika, a svećeničko zvanje plod je žive vjere zajednice u Janjevu gdje je odrastao. Božji poziv osjetio je već sa 6 ili 7 godina, svoj svećenički put započeo je u Skoplju, a u Dubrovačkoj biskupiji je završio zahvaljujući sadašnjem hvarskom biskupu Petru Paliću. Više o njegovom životnom putu i želji da postane svećenikom možete pročitati ovdje.