Budi dio naše mreže

GRKOKATOLICI – poveznica Istoka i Zapada

Novi apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić bit će u službu uveden na Lazarevu subotu, 13. travnja, u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima. Tim povodom predstavljamo grkokatolike i njihovu važnost u životu Katoličke Crkve.

/ Hrvoje Josip Bišćan

Sveti Otac je 9. ožujka ove godine prihvatio odreknuće mons. Nikole Kekića na pastoralnom služenju Križevačkoj eparhiji i apostolskim upraviteljem sede vacante (dok je biskupska stolica prazna) iste eparhije imenovao o. Milana Stipića, protojereja Križevačke eparhije i dosadašnjeg župnika u Jastrebarskom. Kancelar Križevačke eparhije o. Livio Marijan za HKR pojašnjava povijest i razloge nastajanja grkokatolika.

Svi znamo da je Crkva u povijesti bila jedna, ali i da je bila višeobredna, s obzirom da je skoro svaka biskupija imala svoj obred – Rim, Antiohija, Sirija, Aleksandrija, Jeruzalem, kasnije i Carigrad i Bizant. Kršćanstvo se inkulturiralo u te krajeve i nastali su različiti načini slavljenja, duhovnosti i liturgije, koje mi zovemo obredi. S time prva Crkva nije imala problema. Danas u kršćanstvu postoji više obreda.

Slavlje zaštitnika Križevačke eparhije

Na Zapadu je to rimski obred, a na Istoku bizantski, odnosno grčki, potom koptski, armenski, zapadnosirski, istočnosirski i etiopski obred, uz još neke, što dovoljno svjedoči o šarolikosti obreda. Kasnije se Crkva počela dijeliti i pravno i dolazilo je do raskola.

Bogatstvo i važnost obreda

Obredi jesu stariji od raskola i sveti su po sebi, jer se ne može podijeliti svece ili euharistiju, ali ipak su se udaljili jedni od drugih. Zapadni, rimski obred poistovjetio se sa Zapadnom Crkvom, a drugi obredi s Istočnim Crkvama. Međutim, s tom podjelom Crkve nisu se uvijek mirili svi kršćani i uvijek je kroz povijest bilo pokušaja da se Crkva ujedini. Nažalost, nikad nije došlo do ujedinjenja svih sa svima. Ali manje skupine istočnih kršćana su kroz stoljeća ponovno ušli u zajedništvo s rimskom Apostolskom stolicom. Tako su nastali katolici istočnih obreda. Pri tom vraćanju u jedinstvo, što je podrazumijevalo priznanje da je Papa vrhovni poglavar i da je Crkva i vjera jedna, nije se tražilo da postanu Crkva rimskoga obreda, jer su obredi stariji i svetiji, jednako vrijedni i jednako legitimni. Tako su nastali katolici istočnih obreda.

Grkokatolici su katolici kao i rimokatolici

Velika većina članova Katoličke Crkve jest rimskoga obreda, pa se čini logičnim reći “ovo je katoličko, ovo nije.” Međutim, to nije točno. Grkokatolik, koptokatolik i sirokatolik su jednako katolici kao rimokatolici, a svima je poglavar rimski Papa. U svakoj od tih Crkava mogu se valjano primati sakramenti i sudjelovati u liturgiji, ali je obred različit. Obred podrazumijeva duhovnost, teologiju, disciplinu, arhitekturu, glazbu, pjevanje i teološke naglaske. Primjerice, u istočnim je Crkvama disciplina da se za đakone i svećenike rede oženjeni muškarci. U zapadnom je obredu disciplina drugačija. Zato u Katoličkoj Crkvi postoje dva kanonska prava.

Ikonostas u konkatedrali u Zagrebu

Jedno je za zapadni, odnosno rimski obred, a drugo je kanonsko pravo kojim se ravnaju svi katolici istočnih obreda. Kada su, kroz povijest, muslimani osvojili područja na kojima su živjeli istočni kršćani, te su grupice, tražeći spas, ali i crkveno jedinstvo na različitim crkvenim saborima i u raznim stoljećima tražile i ostvarile jedinstvo s Crkvom u Rimu. Tako da sada postoje Crkve-blizanke; primjerice, postoje koptska Katolička i koptska Pravoslavna Crkva u Egiptu. Prva je u zajedništvu s rimskim biskupom, a druga nije, iako su obje koptskog obreda.

Spomenuli ste manje skupine koje su uvijek nastojale oko jedinstva s Rimom. U Hrvatskoj je po tom pitanju važna 1611. godina i Marčanska unija. O čemu se radi?

Krajem 16. i početkom 17. stoljeća su na područje Hrvatske, koja je tada bila dijelom Habsburške monarhije, s područja Turskoga carstva izbjegli kršćani bizantskog ili istočnog obreda koji su dotad pripadali, primjerice, Carigradskom patrijarhatu. S obzirom da su im vrhovni poglavari bili u drugom carstvu, a da su se sada našli u katoličkoj većini, usto uvidjevši da je crkveno jedinstvo zaista važno, da smo iste vjere, oni su od Apostolske stolice u Rimu tražili da ih ponovno primi u puno jedinstvo.

Marčanska unija 1611.

Tako je Simeon Vratanjski, jedan biskup tih istočnih kršćana grčkoga obreda, otišao u Rim, položio ispovijest vjere i papa ga je primio u puno zajedništvo Katoličke Crkve, pri čemu je Simeon zadržao svu svoju grčku disciplinu i obred. Tako je 1611. godine nastala Marčanska biskupija ili eparhija, s obzirom da je sjedište tog biskupa bilo u manastiru sv. Mihaela Arkanđela u Marči, nedaleko Ivanić Grada. Ta je biskupija bila organizirana za sve katolike grčkog obreda na području ovoga dijela Habsburške monarhije. Od te je Marčanske biskupije hrvatsko-ugarska kraljica i carica Marija Terezija, zajedno s Apostolskom stolicom u Rimu, u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima 1777. godine utemeljila Križevačku biskupiju. Posljednji marčanski biskup, vladika Bazilije Božičković, bio je i prvi križevački biskup.

Što se može reći o razlikama i sličnostima grkokatolika i katolika zapadnoga, rimskog obreda?

Mi grkokatolici smo jedno s Rimokatoličkom Crkvom u pitanju crkvene i sakramentalne prisutnosti. Primjerice, rimokatolik se može pričestiti u grkokatoličkoj liturgiji, i obratno, a svećenici pomažu jedni drugima, ovisno o potrebama na terenu. Neki svećenici imaju dopuštenje ordinarija za biritualnost, pa mogu služiti i grkokatoličku liturgiju i slaviti misu po rimskom obredu. Dakle, mi smo, kanonski, jedna Crkva i jedna vjera, međutim, po obredu smo potpuno različiti i pripadamo jednom potpuno drugačijem obredu. Obredi su vrlo zanimljiva stvarnost. Svi istu vjeru ispovijedamo, ali su naglasci različiti. Što se pak tiče grkokatolika i pravoslavnih, mi smo istoga obreda i, uđete li na našu liturgiju, jedva ćete primijetiti razliku. Mi, recimo, na prvom mjestu u molitvama spominjemo rimskoga Papu. Međutim, nismo ista Crkva jer mi smo katolici, a oni nisu i mi ne možemo kod njih primati sakramente jer smo odijeljeni od pravoslavnih.

Kanonsko jedinstvo sa Zapadom, obredno s Istokom

S njima dijelimo obred, teologiju, duhovnost, ali smo kanonski, pravno i po crkvenoj pripadnosti sasvim drugačiji – katolici. Što se tiče rimskoga obreda, s njima smo u potpunom jedinstvu, ali sasvim različitog obreda. Svećenik koji se redi u grčkom obredu može biti oženjen, dok u rimskom obredu postoji zakon celibata za nekoga tko želi primiti sveti red. Nadalje, u gradovima Bliskog istoka postoje ulice u kojoj su, praktički jedna do druge, crkve različitih obreda, primjerice Armenske Crkve, sirokatoličke Crkve, grčkopravoslavne Crkve ili Koptske katoličke Crkve. To pokazuje koliko su obredi različiti i koliko se nadopunjuju, s obzirom da svaki obred ima nešto što neki drugi nema.

Što to znači da je Križevačka eparhija personalna biskupija?

Križevačka eparhija je biskupija koja nije ograničena na neko područje, poput Varaždinske biskupije ili Zagrebačke nadbiskupije, nego obuhvaća sve vjernike istočnog obreda na području Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Svakom grkokatoliku na području tih triju država poglavar je križevački vladika. Tako imamo župe u Vukovaru, Splitu, Žumberku, Zagrebu ili Bosni. U bivšoj državi Križevačka je eparhija obuhvaćala sve grkokatolike u državi, tako i Makedonce u Makedoniji, pa Rusine, Rumunje i Ukrajince u Vojvodini i sl.

Kad se ta država raspala, Kongregacija za istočne Crkve, pod čijom smo jurisdikcijom, odlučila je uspostaviti egzarhat za grkokatolike u Makedoniji, potom i za one u Vojvodini, a oba su već dosad uzdignuta u rang eparhije. Križevačkoj je eparhiji ostala nadležnost za grkokatolike u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Personalna znači da se teritorijalno poklapa s teritorijima drugih biskupija. Premda je, zbog povijesnih razloga, Križevačka eparhija ušla u sastav Zagrebačke metropolije, i zagrebački nadbiskup je i naš metropolit, mi smo Crkva tzv. “sui iuris”, odnosno vlastitoga prava i u svim se pravnim i praktičnim pitanjima ravnamo Zakonikom kanonskoga prava za istočne Crkve.

Današnja situacija Križevačke eparhije

Najstariji, matični dio eparhije je Žumberak, jedan od najljepših dijelova Hrvatske i park prirode, gdje su grkokatolici opstali od te najranije, Marčanske unije, i institucija Grkokatoličkog sjemeništa na zagrebačkom Gornjem gradu, kao najstarija institucija Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj. Međutim, s vremenom se to širilo, pa sada imamo nekoliko župa u okolici Drniša koje su tijekom povijesti prelazile u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, a i Žumberčani su dolazili u veće gradove, Jastrebarsko, Karlovac, Samobor i Zagreb, gdje je i naša najveća župa svetih Ćirila i Metoda. Usto, u 19. stoljeću na područje Križevačke eparhije doseljavaju grkokatolički Rusini iz Zakarpatja, a potom i Ukrajinci iz Galicije, i naseljavaju područje Vojvodine, Slavonije i sjeverne Bosne.

Križevačka eparhija ima više nacionalnosti i tri tradicije, je li tako?

Istina, najstarija je žumberačka hrvatska tradicija, potom rusinska i ukrajinska. Danas imamo nešto više od 20000 vjernika u tridesetak župa na cijelom ovom području, od toga dvije u Sloveniji i osam u Bosni i Hercegovini. Nadalje, imamo dosta migracija. Primjerice, Ukrajinci dolaze raditi na more ili se grkokatolici iz pasivnijih područja sele u gradove ili Sloveniju, tako da smo mi vrlo migrantska biskupija. U novije vrijeme imate više grkokatolika u Rijeci, Splitu, Zadru, Šibeniku, ali i u Ljubljani. Sada moramo osnivati i nove župe, da bismo dušobrižnički pratili naše vjernike. Sreća je što većinski imamo mlađi kler, otprilike četrdesetak svećenika koji popunjavaju sve župe, dva podđakona i nekoliko kandidata u Grkokatoličkom sjemeništu, pa se može reći da ne stojimo loše.

Tipični pojmovi grkokatoličke liturgije

Znamo da postoje liturgija sv. Ivana Zlatoustog i liturgija sv. Bazilija, a spominju se i akatist, moleben, panahida… Možete li nam to pojasniti?

Ono što se u rimskom obredu zove misa ili euharistijsko slavlje, mi nazivamo božanska liturgija. Redovito kroz godinu slavimo liturgiju sv. Ivana Zlatoustog. To je, zapravo, skraćena liturgija sv. Bazilija. Nju pak slavimo desetak puta godišnje, na najveće blagdane, s dužim molitvama. Liturgija pretposvećenih darova je stara carigradska molitva Večernje, spojena s pričešću, slično kao na Veliki petak u rimskom obredu. Ta se liturgija slavi samo srijedom i petkom u Velikom korizmenom postu. Nadalje, Časoslov se kod grkokatolika nikad ne moli privatno. Mi Jutarnju i Večernju služimo u crkvi, kao i svaki drugi bogoštovni čin, na kojem su vjernici nedjeljom i blagdanom dužni sudjelovati. Kod nas nema privatne pobožnosti, sve što se u crkvi služi ima jednaku važnost. Primjerice, akatisti su veliki himnički spjevovi Bogorodici, Kristu ili svecima. Moleben je molitva, panihida je služba za pokojne, postoji vrlo široka lepeza obreda i svi su različiti.

Ikonostas (krizevacka-eparhija.com)

Gdje se zainteresirani mogu teoretski i praktično upoznati s bogatstvom istočnog obreda u Katoličkoj Crkvi?

U našoj konkatedrali svetih Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu nedjeljom se redovito slave dvije liturgije. Srijedom i petkom u Velikom korizmenom postu liturgija pretposvećenih darova, a često molimo i Večernju. Naravno, vjernici u drugim gradovima mogu provjeriti kad su liturgije u njihovim mjestima, a brojne informacije mogu se naći i na našoj internetskoj stranici.

 

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja