Fra Bernardin Bebić rođen je u Desnama pokraj Metkovića, 29. studenoga 1908. godine od oca Josipa i majke Jurke rođene Vučković, kao trinaesto i najmlađe dijete svojih roditelja. Na krštenju je dobio ime Jakov.

Osnovnu školu završio je u Desnama, a klasičnu gimnaziju u Franjevačkom sjemeništu u Sinju. Filozofiju je studirao u Sinju a teologiju u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Omišu 26. studenoga 1932. godine.

Imenovan je podmagistrom i tu je službu obavljao do 1934. godine kada je imenovan župnim pomoćnikom u Drnišu. Godine 1936. do 1937. proveo je u Italiji, gdje se osposobljavao za službu magistra novaka, koju je preuzeo na Visovcu 1. srpnja 1937. godine. Od 1. rujna 1939. do 7. ožujka 1945. bio je pomoćnik upravitelja Tiskare „Kačić“ u Šibeniku.

Okrivljen je da je skrio prijenosni remen s jednog tiskarskog stroja

Dana 8. ožujka 1945. šibenska ga je Ozna uhitila i odvela u istražni zatvor. Okrivljen je da je skrio prijenosni remen s jednog tiskarskog stroja „na kojemu su se tiskala dva glavna lista u Hrvatskoj: Slobodni dom, glasilo Hrvatske seljačke stranke i Srpska riječ, organ srpskog kluba Vjećnika ZAVNOH-a. Dakle, što je namjerno onemogućio tiskanje listova koji oko sebe okupljaju sve Hrvate i Srbe u Hrvatskoj i koji se bore za učvršćivanje bratstva i jedinstva Hrvata i Srba iskovanog u narodno-oslobodilačkom ratu.“ (Fra P. Bezina: Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitsko-makarske nadbiskupije 1941.-1992., Split, 2000., str. 253.-256.)

Osuđen je na 8 godina prisilnoga rada i na trajan gubitak nacionalne časti. On je tvrdio da nije sakrio remenje. Njegov branitelj po službenoj dužnosti odvjetnik Srećko Poklepović rekao je na sudu: „Gospodo suci! Iz svih od Vas iznesenih dokaza, ja nisam mogao steći uvjerenje da je moj štićenik o. Bebić, zaista počinio ono radi čega ga vi optužujete.“

Fra Bernardin Bebić je na raspravi rekao: „Gospodo suci! Vi znadete da sam ja nevin. Uvjeren sam da se nalazim na ovoj optuženičkoj klupi ne zato što bih bio kriv, već zato što nosim ovu mantiju (redovnički habit) i što sam katolički svećenik.“

Uvjeren sam da se nalazim na ovoj optuženičkoj klupi zato što sam katolički svećenik

Nakon suđenja fra Špiro Živković posjetio je njegovog branitelja Srećka Poklepovića i zapitao ga što mu se stvarno čini je li fra Bernardin kriv. On je odgovorio da je uvjeren da je o. fra Bernardin Bebić nevin.

Kaznu prisilnoga rada izdržavo je na Poljoprivrednom dobru Vrana kod Biograda zajedno s don Radovanom Jerkovićem koji mu se kasnije pridružio, a onda su zajedno prebačeni u zatvor u Staru Gradišku.

Na Malu Gospu, 8. rujna 1945. smanjena mu je kazna na 3 godine, 8 mjeseci i 26 dana. Odkada je izišao iz zatvora 1949. godine pa do 1952. godine bio je
gvardijan u Makarskoj gdje je ponovo dospio u zatvor na dva mjeseca zbog „utaje poreza“. Bio je to politički porez koji samostan nije mogao platiti.

Takvim postupkom komunističke su vlasti željele onemogućiti djelovanje samostana i Franjevačke klasične gimnazije koja se tada u samostanu nalazila.

Komunističke su vlasti željele onemogućiti djelovanje samostana i Franjevačke klasične gimnazije

Nakon Drugoga svjetskog rata nije bilo osnovnih živežnih namjernica tako da su đaci morali donostiti pšenicu i krumpir od kuće da bi se mogli uzdržavati.

Fra Bernardin Bebić 1952. godine odlazi na Visovac odakle je 1953. do 1958. godine djelovao u Župi Dubravice kraj Skradina. Potom 26. kolovoza
1958. godine preuzima Župu Rupe i tamo ostaje do 1964. godine.

Franjevački samostan Majke od Milosti i Crkva Gospe Visovačke / Foto: NP Krka

Pokazao je izvanrednu brigu kako za povjerene mu duše, tako i za obnovu i gradnju prijeko potrebnih crkvenih objekata. Rupama je na mjestu kapelice planirao podići novu crkvu, nacrt je izradio Tonći Barać te je na općini u Šibeniku zatražio dozvolu za gradnju. Uz višekratna požurivanja dozvola nije stizala te je on počeo graditi bez dopuštenja.

Kad pravoslavci po Kotarima podižu nove crkve bez ikakvih molbi i dozvola, zašto ne bih i ja

Govorio je: „Kad pravoslavci po Kotarima podižu nove crkve bez ikakvih molbi i dozvola, zašto ne bih mogao i ja.“ Narod je počeo graditi i odmah je došla zabrana. Konačno je pribavio dozvolu za gradnju ali jednoga dana došao je neki udbaš iz Šibenika i od o. Bebića tražio Rješenje za gradnju. Uzeo je Rješenje u ruke i stavio ga u džep i rekao: „Sad ga više nemaš i ne smiješ nastaviti s gradnjom. Ako nastaviš, biti ćeš kažnjen, a ovo što je sagrađeno minirat ćemo.“

Udbaš je otišao a fra Bernardin je nastavio s radom. Pozvan je na sud u Šibenik i osuđen za nedopuštenu gradnju na zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca koju je mogao zamijeniti novčanom kaznom. Tadašnji njegov provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Jerko Lovrić i šibenski biskup mons. Josip Arnerić dali su mu novac da plati kaznu, jer je bio potreban na župi. Međutim, on je novac uzeo i upotrijebio za gradnju crkve, a zatvorsku kaznu je izdržao u šibenskom zatvoru.

Franjevački samostan Majke od Milosti i Crkva Gospe Visovačke / Foto: Paolo Mofardin

Potom je premješten na Visovac za vikara samostana gdje je preuzeo službu župnika u Banjevcima. Od 1974. do 1978. djelovao je u Vancouveru u Kanadi među hrvatskim iseljenicima. Nakon toga odlazi u Živogošće i prima službu samostanskog vikara. Jedno je vrijeme boravio u franjevačkom samostanu u Omišu.

Fra Bernardin Bebić umro je 17. veljače 1996. godine u splitskoj bolnici. Pokopan je u franjevačkoj grobnici u Živogošću. Sprovodne obrede predslavio
mu je splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić i više kolega svećenika, bivših župljana i rodbine.

Čitavoga života bio je čvrsta karaktera, savjestan župnik i redovnik.