Dvanaesti nacionalni susret štovatelja Božjeg milosrđa, i ove je godine okupio brojne hodočasnike iz cijele Hrvatske u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Središnje euharistijsko slavlje u subotu, 18. listopada, predvodio je mons. Franjo Komarica, banjolučki biskup u miru, u zajedništvu s 30-ak svećenika.

U ulaznoj procesiji, uz ministrante iz različitih župa, sudjelovali su i vjernici u narodnim nošnjama koji su nosili slike Milosrdnog Isusa i svetaca milosrđa – sv. Faustine Kowalske, sv. Ivana Pavla II., bl. Mihaela Sopoćka i bl. Alojzija Stepinca te njihove relikvije.

Na početku slavlja hodočasnike je pozdravio rektor svetišta preč. Tomica Šestak, dok je na kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio 0. Andrzej Wósko SCJ, koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, zahvalivši svima koji su došli, osobito Vijeću Koordinacije, koje godinama okuplja i povezuje štovatelje Milosrdnog Isusa u Hrvatskoj, ali i izvan nje.

Program susreta obuhvatio je svetu misu, štovanje relikvija svetaca Milosrđa, križni put te pobožnost u čast Božjega milosrđa, a sve je bilo prožeto zahvalnošću Bogu za tri jubileja: 90. obljetnicu objave krunice Božjega milosrđa, 120. obljetnicu rođenja sv. Faustine Kowalske, te 25. obljetnicu njezina proglašenja svetom.

U propovijedi, prožetoj zahvalnošću i poticajem na osobnu duhovnu obnovu, biskup Komarica podsjetio je da je okupljanje u Mariji Bistrici ove godine posebno jer se odvija u jubilejskoj godini, i u znaku triju važnih obljetnica koje povezuju Božje milosrđe s osobom svete Faustine, „Božjeg dara našem vremenu“.

Biskup Franjo Komarica / Foto: Božjemilosrđe.net

„Naše, vaše i moje, zajedno s vama, ovogodišnje tradicionalno hodočašće, izdaleka i izbliza, u ovo svima nama drago nacionalno Gospino svetište, u povodu 120. obljetnice rođenja sv. Faustine Kowalske, 90. obljetnice objave Krunice Božjega milosrđa i 25. obljetnice proglašenja svetom, trebalo bi biti dokaz da svi mi ozbiljno shvaćamo našu životnu zadaću – da svjedočimo Božje milosrđe i budemo njegovi promicatelji“, naglasio je.

Govoreći o svetoj Faustini, biskup je podsjetio na njezin jednostavan, ali duboko duhovan život.

„Rođena je 1905. u malom poljskom mjestu Glogowiec, u obitelji skromnih, ali pobožnih roditelja“, rekao je biskup te istaknuo njezinu svetost koju je ostvarila kao redovnica Gospe od Milosrđa vršeći vjerno i sveto svoje svakodnevne poslove kuharice, vrtlarice i vratarice. Biskup je podsjetio da je Isus Faustini povjerio zadaću da čovječanstvu navijesti i približi Božje beskrajno milosrđe.

„Dao joj je naputke za nove oblike štovanja – sliku Milosrdnog Isusa s riječima ‘Isuse, uzdam se u Tebe’, krunicu Božjeg milosrđa, sat milosrđa i svetkovinu Božjega milosrđa“, rekao je biskup, istaknuvši kako su te poruke „i danas lijek i svjetlo za čovjeka koji traži smisao i mir“.

12. nacionalni susret štovatelja Božjeg milosrđa / Božjemilosrđe.net

„Poruka o Božjem milosrđu koju je Crkvi prenijela Faustina, svoj je puni izraz doživjela u pontifikatu svetog Ivana Pavla II. koji ju je nazvao ‘darom našem vremenu’“, rekao je biskup, podsjetivši da je upravo on 2000.  blaženu Faustinu proglasio svetom i tada rekao:

Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati Božjem milosrđu.

Ugo Festa pred papom Ivanom Pavlom II. sa slikom Milosrdnog Isusa / Foto: Adim

Spomenuo je i papu Benedikta XVI., koji je isticao da je „poruka o Božjem milosrđu neophodna našem vremenu koje proživljava velike okrutnosti i širenje ideologija protivnih ljudskoj duši“.

Osvrćući se na papu Franju, mons. Komarica je podsjetio da je on cijelu 2016. proglasio Godinom milosrđa te da u apostolskoj buli Misericordia vultus piše:

Milosrđe je posljednji i najveći čin kojim Bog nama dolazi u susret… Ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe.

Na kraju propovijedi mons. Komarica zahvalio je Bogu i vjernicima, prisjetivši se i milosnih trenutaka koje je, kao pastir, doživio u svojoj biskupiji tijekom Godine Božjega milosrđa 2016.

„Dopustite mi da i ovom prigodom izrazim dobrom Bogu veliku zahvalnost, osobnu, što sam te godine Božjega milosrđa, Njegovom pomoći, dobivenom preko tada meni nepoznatih ljudi, mogao nabaviti i, zajedno s braćom župnicima, postaviti u svakoj župnoj crkvi, te u brojnim filijalnim crkvama moje biskupije veliku sliku „Milosrdnoga Isusa“.

„Svim smo obiteljima u biskupiji tada pribavili i podijelili najpoznatiju Isusovu sliku za zid njihovoga doma, zajedno s molitvom posvete svijeta Božjemu milosrđa kako bi ukućani trajno bili potaknuti na molitvu Milosrdnom Isusu, na obnavljanje pouzdanja u Božje milosrđe, na molitvu za obraćenje i spasenje cijelog svijeta i činjenje djela milosrđa. Također sam službeno potaknuo sve članove svoje biskupije da po mogućnosti u 15 sati ili u neko drugo doba dana, svakodnevno izmole krunicu Božjeg milosrđa.“

„Osobno sam zahvalan Božjoj dobroti da je u mojoj donedavnoj biskupiji, u ratu nasilno, nepopravljivo uništenoj, iskorjenjivanjem miroljubivih njezinih članova, nikla i stasala nova redovnička zajednica, Misionarke Božjeg milosrđa. U totalno uništenoj, ali od Boga ne zaboravljenoj, drevnoj župi Sasina kod Sanskog Mosta.“

Na koncu je zahvalio i svima okupljenima riječima:

„Molim Boga za vas da uvijek budete svjesni kako ste svi pozvani svakodnevno usrdno moliti Milosrdnoga Boga na ove nakane, da se po pregorkoj Muci Isusovoj smiluje nama i cijelomu svijetu. Da se što veći broj naših sunarodnjaka i suvremenika potrebnih Božjega milosrđa i ubuduće otvara djelovanju Duha Svetoga te da dožive radost i mir u svojim srcima i da osjete duhovnu potporu i sami činiti djela milosrđa, na što sve nas ljude potiče Milosrdni Isus riječima: ‘Budite i vi milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan.’“