Profesorica Silvana Fužinato, profesorica biblijske teologije na KBF-u u Đakovu i članica Družbe Sestara Presvetog Srca Isusova, u jednom je svom predavanju govorila o mjestima u Svetom pismu gdje se posebno može iskusiti Božja prisutnost u šutnji i tišini. Jedno od tih mjesta je brdo Horeb. Ilija je na brdu Horebu iskusio Božju blizini upravo u šutnji i tišini, a ne u ognju, vihoru ili potresu. Hebrejski izraz koji se koristi za tu tišinu teško je prevesti, ali bi ga se moglo opisati kao nježna, suptilna. “U šapatu te nježne tišine čovjek doista može susresti Boga”, rekla je.

“Mi se bojimo tišine”, rekla je profesorica Fužinato. Objasnila je kako je razlog tome što nas “tišina primorava da se susretnemo sa sobom i s Bogom i u toj tišini istina i sve ono što čovjek nosi u svom srcu ponekad na vrlo dramatičan način izlazi van i treba imati hrabrosti susresti se s tim”. Susret sa sobom i s istinom o sebi nas primorava na promjenu što iziskuje puno napora.

U šapatu te nježne tišine čovjek doista može susresti Boga.

O. Mislav Skelin, SJ, duhovnik u SKAC-u Palma i Magisu, je duhovne vježbe definirao riječima sv. Ignacija: “Pod pojmom duhovnih vježbi razumijevamo sve načine ispitivanja savjesti, razmišljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve i druge duhovni čine. Kao što su hod, pješačenje i trčanje tjelesne vježbe, isto tako se duhovnim vježbama naziva svaki način da se duša pripravi i da odstranimo sve neuredne sklonosti te da pošto smo ih odstranili tražimo i nađemo Božju volju uredivši svoj život za spasenje duše.”

Rekao je kako danas postoje osmodnevne duhovne vježbe u šutnji, zatim one koje traju mjesec dana, a koje isusovci imaju dužnost proći barem dvaput u životu, te duhovne vježbe u svakodnevici kada se čovjek odluči u svom danu izdvojiti sat vremena za šutnju i razmatranje.

O. Skelin je objasnio da je cilj šutnje susret s Bogom podalje od buke svijeta koji nas često zaokuplja. U tim trenutcima šutnje Bog osobno komunicira sa čovjekom. “Plodovi su svakako jedna promjena života”, rekao je. Obično neki Božji dodir koji se dogodi u tim duhovnim vježbama ostaje urezan u pamćenje i ima takav efekt da mijenja čovjeka te daje jednu čvrstoću u životu.

Plodovi su svakako jedna promjena života.

Martina Plemenčić, jedna od koordinatorica TEK-a u Varaždinu, je posvjedočila o vlastitom iskustvu duhovnih vježbi na Veternici koje je opisala kao izazovne, ali milosne. Sastavni dio duhovnih vježni na Veternici, osim šutnje, jest i post o kruhu i vodi. Istaknula je kako smatra da su ovakve duhovne vježbe potreba svakoga tko želi dublje upoznati Gospodina. “Kad utišate svu buku u sebi, tu Ga stvarno možete čuti,”, rekla je. Posvjedočila je kako je nakon tih duhovnih vježbi, umjesto da stalno govori, imala potrebu šutjeti s Bogom i osluškivati ga.

Nama vanjska šutnja treba pomoći da postignemo unutarnju šutnju.

“Nama vanjska šutnja treba pomoći da postignemo unutarnju šutnju”, rekao je o. Skelin objasnivši kako nekad mi možemo fizički šutjeti, a da je u nama potpuni kaos i buka. Potrebno je fizičkom šutnjom postići u sebi tu unutarnju šutnju kako bismo mogli čuti Božji glas.

Emisiju u cijelosti pogledajte ovdje: