Nakon nedjeljne svete mise gđa Krešić stupila je u kontakt sa 13 poljskih hodočasnika koji su trebali smještaj. Među njima je bio i vlč. Radosław Piotrowski, biskupijski povjerenik za mlade, koji je rekao kako su krenuli iz grada Siedlce na sjeveru Poljske i do sada prešli oko 1100 km.

Tražili su samo komadić zemlje i mogućnost da se otuširaju, kaže Mirjana i dodaje kako je odmah u srcu osjetila poticaj i želju da im pomogne. Nakon kratkog dogovora s majkom njezinog pokojnog supruga, odlučile su ih primiti: „Pogledale smo se i znale smo da ćemo tim ljudima pomoći onoliko koliko možemo, pružiti im što možemo i tako smo se dogovorili da krenu za nama.“

„Vidjela sam im u očima iznenađenje i radost. Nakon 1100 km koje su prešli trebao im je odmor i okrepa; da se malo osvježe, otuširaju“, ispričala je Krešić.

Vidjela sam im u očima iznenađenje i radost

Gđa Mirjana Krešić / Foto: Privatna arhiva

Stigavši u dvorište raširili su svoje šatore. Mirjana im je, uz pomoć svekrve i prijateljice, pripremila hranu, piće i oprala odjeću. Kaže kako je bila radosna što im je mogla pomoći iako ju je u jednom trenutku uhvatila panika da neće imati dovoljno hrane. „Budući da ne idem nedjeljom u trgovinu, imala sam jedan kruh i 40-50 jaja. Sve ostalo što sam imala u hladnjaku također sam im ponudila.“ Poljski svećenik je rekao kako će jesti samo ako im se Mirjana, njezina svekrva i prijateljica pridruže.

Imala sam jedan kruh i 40-50 jaja

Tako su se zajedno pomolili, večerali i podružili. Iako Mirjana i njezina svekrva slabo znaju engleski jezik, to ih nije spriječilo u međusobnom razgovoru i upoznavanju. „Bilo je tu objašnjavanja i rukama i nogama“, ispričala je kroz smijeh.

Foto: Privatna arhiva

Danas su ljudi dosta zatvoreni u sebe i rijetko tko se odvaži na ovakav način otvoriti nekome vrata svog doma i pomoći. No, Mirjana kaže kako je ona odrasla na selu gdje je normalno pomagati i poznatima i nepoznatima. „Moja baka je znala reći: ‘Nikoga nemoj pustiti ni gladnog ni žednog.’ Nikad ne znaš kada će tebi pomoć zatrebati i uvijek će se naći dobra duša koja će ti pomoći u teškim situacijama“, poručuje.

Nikoga nemoj pustiti ni gladnog ni žednog

Hodočasnici su iz Slavonije nastavili kroz Bosnu prema Međugorju gdje planiraju stići u četvrtak, 16. srpnja.

Njihovo biciklističko hodočašće zove se „Projekt Zvanje“ jer tijekom puta mole za svećenička i redovnička zvanja, ali i za nove bračne zajednice te za osobne nakane.

Klaudia Radomeska ističe kako hodočašće savršeno spaja sport i duhovnost te joj daje nadu i zajedništvo. Osobno moli za otkrivanje vlastitog životnog poziva.

Dvadesetšestogodišnji Marcin Kowalczyk hodočasti u zahvalu za obraćenje prije 8 godina po zagovoru Gospe Međugorske te moli za Božji plan u svom životu.

Adam Szczepanik na životnoj je prekretnici. Završio srednju školu, osjeća se izgubljeno i želi Gospi predati svoje brige te razlučiti poziva li ga Bog na redovnički život, na brak i obitelj ili na neki drugi životni put.

Neka ih čuvaju svemogući Bog i Gospa Međugorska!