Od Gospe do Gospe

Tradicionalno hodočašće mladih iz Solina prema Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske započelo je u subotu, 8. kolovoza, misnim slavljem u Prasvetištu Gospe od Otoka koje je predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić.

Na početku slavlja mons. Velić prenio je okupljenima pozdrave splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, a potom je mladima poručio da na hodočašće prema Sinju ponesu sve svoje životne nakane. Istaknuo je kako svatko dolazi pred Boga s nečim svojim – s radošću i iščekivanjem, ali nerijetko i s teretima, ranama i brigama.

„I te nakane večeras donosimo ovdje u crkvu. Nosimo ih sa sobom gore prema Sinju, u Gospino svetište. Od Gospe do Gospe“, poručio je generalni vikar. 

Put od Solina prema Sinju usporedio s čovjekovim životnim hodom te mladima predložio dva pitanja o kojima mogu razmišljati tijekom noćnog hodočašća. Prvo je gdje oni sami mogu biti poput milosrdnog Samarijanca i Božju ljubav donositi drugima, a drugo gdje su upravo oni ranjeni i potrebni Kristova milosrđa. „Evo, i to je jedna velika stvar, vidjeti gdje su moje rane, gdje su moje slabosti, gdje Isus mora doći u moj život“, poručio je. Pozvao ih je da prepoznaju gdje se trebaju otvoriti Isusovu milosrdnom pogledu, a potom i gdje u svojoj obitelji, školi, društvu i među prijateljima mogu biti milosrdni Samarijanci.

Prvi hodočasnici u Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske počeli su pristizati već oko 2 sata ujutro. Nakon višesatnog noćnog hoda iz Solina, u nedjelju, 9. kolovoza, okupili su se na misnom slavlju u samostanskom dvorištu koje je predvodio povjerenik za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Terze.

U homiliji je don Ivan govorio o vjeri koja čovjeku ne jamči život bez teškoća, nego Božju prisutnost i u trenucima kušnje. Podsjetio je kako postoje oluje u koje čovjek ulazi jer je pobjegao od Boga, ali i one koje dolaze upravo kada ga posluša. Kao primjer istaknuo je Blaženu Djevicu Mariju čiji život, nakon njezina potpunog pristanka na Božju volju, nije postao jednostavan ni oslobođen križa.

Nemojte misliti da Božje da znači život bez križa. Ponekad upravo zbog toga da počinje tvoj ozbiljan put.

Naglasio je kako kršćanska vjera ne znači očekivati da Bog život uredi prema čovjekovim željama. „Kršćanstvo nije obećanje da će Bog urediti svijet prema tvojim željama. Kršćanstvo je obećanje da usred svijeta koji ne možeš kontrolirati nećeš biti sam“, kazao je. Upozorio je kako vjera nije donositi vlastite odluke, a potom od Boga očekivati da ih potvrdi i učini uspješnima.

„Vjera počinje kada pitam: Gospodine, jesi li mi ti rekao da izađem iz lađe?“ istaknuo je, dodavši kako vjera postaje radikalna onda kada čovjek više ne traži od Boga da slijedi njega, nego odluči slijediti Boga.

Obraćajući se posebno mladim hodočasnicima, pozvao ih je da se zapitaju ostavlja li njihova vjera konkretan trag u životnim odlukama. „Ne: Vjeruješ li u Boga? To je prelagano pitanje. Nego: postoji li išta u tvome životu što radiš drugačije zato što vjeruješ u Boga?“, upitao je don Ivan. Potaknuo ih je da razmisle postoji li grijeh kojem trebaju reći „dosta“, odnos koji ih uništava ili nešto čega se trebaju odreći kako bi uistinu živjeli Evanđelje.

Na kraju je smisao hodočašća povezao s potrebom za konkretnim obraćenjem.

„Možeš hodati pedeset kilometara do Gospe, ali ako nisi spreman prijeći pet metara koji dijele tebe od ispovjedaonice, što ti vrijede kilometri?“, poručio je don Ivan. Podsjetio je kako Marija vjernike nikada ne zadržava na sebi, nego ih uvijek usmjerava prema Kristu, pozivajući ih da njegovu riječ ne samo slušaju nego i pretoče u vlastiti život.