U selu Čabrunići kraj Svetvinčenta u Istri, u obitelji oca Mihe Bulešić i majke Lucije rođ. Butković, 13. svibnja 1920. rođen je Miroslav kojeg su komunisti 24. kolovoza 1947. ubili nožem u župnom stanu u istarskom Lanišću.
Osnovno obrazovanje stekao je u Juršićima, a srednjoškolsko u sjemeništima u Gorici i Kopru. Na Sveučilištu Gregoriana u Rimu studirao je filozofiju i teologiju, a svećenikom je postao 1943., donosi Nedjelja.ba.

Izlazak iz rodne kuće Miroslava Bulešića na dan mlade mise / Foto: miroslavbulesic.com
Dvije godine bio je upraviteljem župe u Baderni, a u teškim ratnim vremenima osobitu pozornost posvećivao je odgoju djece i mladih, te pomagao svima koji su bili u potrebi.
U nazočnosti talijanske i njemačke vojske, na istarskom tlu vodio je matične knjige na hrvatskom jeziku, a 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu te organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Unatoč prijetnjama, govorio je: „Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.“
Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru
Nastavnik i odgojitelj u sjemeništu i gimnaziji u Pazinu postao je 1946., te se tada posvećuje odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Uskoro je imenovan i tajnikom Svećeničkog zbora Sv. Pavla koji je okupljao svećenike Hrvate.

Miroslav Bulešić služi mladu misu u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Svetvinčentu / Foto: miroslavbulesic.com
U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su „petogodišnji plan“ kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnoga života. Bulešić se tomu odlučno usprotivio zajedno s drugim svećenicima iz Svećeničkog zbora.
Komunističke vlasti tražile radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnoga života
U kolovozu 1947., kao službeni pratitelj delegata Svete Stolice dr. Jakoba Ukmara koji je dijelio svetu krizmu, putovao je u Buzet.
U župnoj kući u Lanšićima napali su ga komunisti i uboli nožem u vrat. Dr. Jakob bio je teško pretučen, a Miroslav je preminuo od rana. Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi, te je ukopan u Lanišću. Tek 1958. je njegovo tijelo preneseno u crkvu u Svetvinčentu.

Tragovi krvi bl. Miroslava Bulešića sa zida u župnoj kući u Lanišću gdje je ubijen / Foto: Buzetski dekanat
Put do beatifikacije
Biskup mons. Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za njegovo proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to kočile. Postupak je 1957. otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. kada je sva dokumentacija u svezi s beatifikacijom poslana Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu.
Komunističke vlasti kočile postupak za proglašenje Mirosalva Bulešića blaženim
Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. priopćilo je da je papa Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013.

Proglašenje blaženim Miroslava Bulešića / Foto: Zagrebačka nadbiskupija
Predstavnik Pape na slavlju proglašenja blaženim Miroslava Bulešića u Areni u Puli bio je prefekt Kongregacije za kauze Svetih kard. Angelo Amato.

Proglašenje blaženim Miroslava Bulešića / Foto: Zagrebačka nadbiskupija
Nastavimo i dalje moliti za njegovo proglašenje svetim.