Oba ta naziva – i križni put i put križa – imaju svoju dugu povijest i dosta potvrda u hrvatskoj tradiciji.

Mnogi narodi i pojedinci imaju svojih teških, trnovitih trenutaka. Naši su takvi trenuci trajali stoljećima. Imali smo puno križnih putova. Svi nas ti križni putovi, osobni i narodni, vode do Krista i njegova Križa, do njegova križnog puta u pravom smislu. Da bi se što snažnije doživjela Kristova muka, razvila se davno u kršćanstvu posebna pobožnost, koja se nazivala u nas križni put i put križa. Sastoji se od 14 postaja (kao sonetni vijenac od 14 soneta), a one (postaje) prikazuju pojedine prizore iz Kristove muke i smrti. Mnogi od tih prizora poznati su i u povijesti umjetnosti. Inspirirali su vrsne umjetnike da pokažu svoje umijeće.

Prednost treba dati svezi pridjeva i imenice

Oba ta naziva – i križni put i put križa – imaju svoju dugu povijest i dosta potvrda u hrvatskoj tradiciji. Postavlja se pitanje kojem ćemo od tih dvaju naziva dati prednost. Davno se je u hrvatskoj jezičnoj normi ustalilo pravilo gdje god se koji pojam može istoznačno izraziti svezom pridjeva i imenice i svezom imenice s imeničkom dopunom u genitivu, prednost treba dati svezi pridjeva i imenice. To pravilo vrijedi sasvim sigurno ako se radi o istoznačnim svezama, tj. o svezama koje su međusobno zamjenjive. Navedene sveze upravo su takve. Stoga se u skladu sa spomenutim pravilom u hrvatskom jeziku u novije vrijeme češće javlja sveza križni put, bilo da se radi o Kristovu križnom putu ili o križnom putu našem našem, o umjetničkom djelu ili o crkvenoj pobožnosti. Spomenimo i to da se križni put u prenesenom smislu često zove i kalvarija. U tom smislu to su istoznačni izrazi, ali se oni uporabno sasvim ne poklapaju. Križni put, na primjer, u Mariji Bistrici ima i petnaestu postaju – Uskrsnuće. To je prava cjelina, utemeljena na Bibliji i dvotisućljetnoj vjeri Crkve. To nam ulijeva uskrsnu nadu i vjeru u konačnu pobjedu dobra. Kao što je magistral kruna sonetnoga vijenca, tako je i uskrsnuće kruna i smisao patnje Kristove i naše.