Biblija je pravovjerna i katolička

Katolički kanon Svetog pisma sadrži 73 knjige, 46 Staroga i 27 Novog zavjeta i razlikuje se od pravoslavnog, protestantskog i dr. U tom smislu, novi prijevod u izdanju Hrvatskog biblijskog društva ima sve knjige koje treba sadržavati. Osim toga, novi prijevod Biblije objavljen je u suglasnosti s Hrvatskom biskupskom konferencijom i Biskupskom konferencijom Bosne i Hercegovine, istaknuo je izv. prof. dr. Boris Beck, koji zajedno s prof. dr. Markom Alerićem potpisuje jezičnu stilizaciju novoga prijevoda.

„Oko tisuću jezika ima puni prijevod, oko dvije i pol tisuće ima samo Novi Zavjet. Dok većina jezika nema nikakvog prijevoda. Dakle, hrvatski jezik nije bio urgentan. Mi smo, u tom smislu, zbilja sretan narod“, komentirao je prof. Boris Beck u programu Hrvatskog katoličkog radija.

„Biblija nije zbirka riječi, stoga nije važno je li aorist, imperfekt, dativ, nominativ…“ dodao je profesor pozivajući se na fra Jerka Fućaka koji je smatrao da „vremena poput, imperfekta, aorista ili pluskvamperfekta nemaju mjesta u Bibliji jer su ta vremena mrtva u živom jeziku“.

novi prijevod Biblije – Oče naš / Foto: HKM

Na novom prijevodu radilo je 23 prevoditelja. Govoreći o izazovima jezične stilizacije istaknuo je da hebrejski nije indoeuropski jezik te nema glagolska vremena, sustav rečenica ni sintaksu kakvu mi poznajemo. Najveći zadatak stilizacije bio je ponuditi novu sintaksu. Prijevodi su doslovniji i bliži izvorniku nego prije. npr. Desnica mi usahla – da zaboravim desnicu.“

Razlike u prijevodima najistaknutije su u Psalmima.

„Biblijska poezija je uvelike narativna te se razlikuje od Cesarića i Ujevića. S druge strane, da bi se ona učinila pjevnom u prethodnim je prijevodima ispušteno dosta teksta iz Psalama“, objasnio je prof. Beck da su zbog dužine naših riječi brojni stihovi reducirani.

„Neće se moći tako jednostavno pjevati“, dodao je.

„Jedina valjana“

Oko objavljivanja novog prijevoda povuklo se pitanje vjerodostojnosti starih prijevoda poput Šarićeve, Katančićeve i Zagrebačke.

„Ono što je loše kod novog prijevoda je to što neke dijelove koje smo znali ‚napamet‘ više ne znamo i to nas čini biblijski nesigurnima. Tekst koji smo znali napamet gledamo drugim očima“, kazao je profesor upozoravajući da često ‚prozujimo‘ kroz Božju riječ ako nam je tekst dobro poznat.

Istaknuo je da su Poslanice „čitljivije jer su rečenice kraće“, a Psalmi „neobični jer su više namijenjeni čitanju nego pjevanju. Kao „najveći dobitak“ novog prijevoda naglasio je deuterokanonske knjige, „koje su jako lijepe, ali su prethodno čudno prevedene pa su djelovale zbunjujuće na čitatelja“.

Deuterokanonske starozavjetne knjige sačuvane su samo na grčkom jeziku zbog čega nisu ušle u židovski ni protestantski kanon, ali jesu u katolički i pravoslavni. To su: Tobija, Judita, Prva i Druga knjiga o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova i Baruh.

Podilazi li novi prijevod čitateljima?

Novo se izdanje našlo je na kritiku pretjeranog pojednostavljivanja i podilaženja publici. Neki čak smatraju da bi prijevod „trebao biti književniji“.

Profesor ove kritike smatra opravdanima jer se narod oslanja na prijevod Zagrebačke Biblije iz 1968., „koji je na sebe preuzeo mnogo više od biblijskog prijevoda“. Argumentirao je da je Zagrebačka Biblija u teškim okolnostima nastanka „poprimila političku dimenziju“ postavši „demonstracijom hrvatskog jezika i kulture“ te ’68 godine.

„Današnji prijevod ne treba biti opterećen time. Hrvatski jezik je slobodan pa je tako i Biblija slobodna biti Biblija. Hrvatsko biblijsko društvo nije osnovano radi promicanja bliskoistočne književnosti, nego nas zanima Božja riječ“, rekao je profesor te naglasio da „ljudi ne čitaju Bibliju iz ljubavi prema književnosti nego kao duhovno štivo koje je spasonosno. Prema tome, ako ga ljudi ne razumiju onda neće imati duhovne koristi od njega.“

Ideja da bi se ljudi morali prvo obrazovati da bi razumjeli Bibliju je vrlo neobična.

Što to znači? Da će se spasiti samo oni s doktoratom znanosti?

„Prijevod je dobar ako ga razumijem“, istaknuo je Beck. Podsjetio je na misli Stanka Vraza, koji je smatrao da se u Hrvatskoj prevodi na način da se mora gledati u izvornik da bi se razumio prijevod.

Profesor je svakako potaknuo vjernike da se u ovom vremenu došašća ne bave uspoređivanjem nego da potraže neku biblijsku knjigu koja im nije dobro poznata kako bi je, možda, uspjeli doživjeti na novoj duhovnoj razini.

„Mnogi naši standardizirani izrazi, metafore i etički obrasci neposredno su izvedeni iz Svetoga pisma, pa s pravom možemo reći da je Biblija majka naše pismenosti i naše duhovne baštine“, istaknuo je nadbiskup Kutleša na predstavljanju novog prijevoda Biblije Hrvatskoga biblijskog društva 12. prosinca u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Možda bismo se i mi trebali time voditi prilikom čitanja novog prijevoda.