Budi dio naše mreže

Razumijevanje biblijskog odlomka u njegovom pravom povijesnom i biblijskom kontekst pomaže nam da – upravo iz ljubavi prema Božjoj riječi, čim bolje shvatimo biblijske tekstove i svjedočimo svojim životom o njima.

/ mbl

U problemu nerazumijevanja konteksta nastanka biblijskih tekstova Umberto Eco, književnik i filozof, vidi jedan od osnovnih razloga zbog kojih Biblija spada među velike nečitane knjige (Great Unread Books).

Kao što Bibliju ne čini jedan nego više tekstova, tako je i s kontekstima: gotovo da je svaka od 73 biblijske knjige nastala u drugačijem, ili barem ne istom, povijesnom kontekstu. Što opet znači u različitim kulturološkim, socijalnim, političkim i drugim datostima.

Svaka od 73 biblijske knjige ima svoj povijesni i literarni kontekst nastanka.

Ukoliko se ozbiljno ne shvate navedene odrednice o onima koji su tekst zapisali, onima kojima je tekst upućen i onomu što sam tekst opisuje, teško je doći do njegova ispravnog razumijevanja.

Pored povijesnog konteksta mora se uvažavati, uz druga pravila, i literarni kontekst: šira cjelina teksta, njegovo mjesto i važnost u sklopu cjeline poglavlja, određene knjige i na koncu Biblije u cjelini.

Biblija / Foto: Unsplash

To vrijedi ne samo za one često kritizirane dijelove Biblije, nego upravo za čitavu Bibliju, za svaki njezin dio.

Nužno je, već pri samom pristupu određenom tekstu, bitno razlikovati vrstu teksta: prozne od poetičnih, narativne od zakonodavnih, povijesne od proročkih tekstova jer literarna vrsta bitno određuje sadržaj teksta, a onda samim tim i njegovo tumačenje, piše Svjetlo riječi.

Pranje nogu

Važnost uvažavanja konteksta pokušat ćemo pojasniti kroz dva jednostavna primjera.

Isus svojim učenicima izričito zapovijeda da, po njegovom primjeru, jedni drugima peru noge. Zapovijed je sama po sebi jasna, no što ona danas znači?

Što zapovijed pranja nogu znači danas?

Trebamo li doista jedni drugima prati noge i ako trebamo zašto to ne činimo? Na koncu, ima li ova zapovijed danas, u 21. stoljeću, u vremenu kada je pranje nogu posve osobni, higijenski čin, ikakvog smisla?

Jedno od mogućih rješenja jest da preskočimo ovu zapovijed, da se, zbog nemogućnosti njezine doslovne provedbe u današnjem vremenu, oglušimo o nju, no radeći tom logikom ubrzo ćemo morati preskakati i mnoge druge Isusove zapovijedi i riječi.

Potrebno je vidjeti što je za Isusa i njegovo vrijeme značilo pranje nogu i zašto je to zapovjedio.

Potrebno je, dakle, barem djelomično, sagledati povijesni kontekst toga vremena.

Običaji odijevanja i obuvanja Isusovog vremena, uz bitne razlike u geografskim odrednicama Isusove domovine i naših krajeva, različiti su od današnjih. Sandale su osnovna obuća: upravo kao nama danas cipele. Prašnjavi putovi i nepostojanje današnjih modernih sredstava prijevoza rezultirali su gotovo uvijek prašnjavim odnosno prljavim nogama koje su se pri ulazu u kuću redovito prale.

Budući da se radilo o nepopularnom i prilično neugodnom poslu, njega su u pravilu obavljali robovi: oni su – osobito gospodarima – prali noge na ulazu u kuću.

Isus je, kao gospodar, opravši noge svojim učenicima, primjerom pokazao kako među njima ne smiju vladati odnosi gospodara i robova, kako je poniznost nužna osobina svakog njegovog učenika i kako, na koncu, nema poštenog posla koji nije za čovjeka, a time i za krš­ćanina.

Prati noge jedni drugima danas znači zapravo natjecati se u služenju.

Natjecati se ne u robovanju i gospodarenju, nego u odgovornoj zauzetosti, zauzetosti kojoj neće biti odbojno ništa što je ljudsko, ma kako neugodno i neprijatno bilo.

Foto: Pixabay

Vraćanje ogrtača

Drugi primjer sličan je prvome.

Među brojnim zakonskim propisima – danas često čudnim i dalekim – kojima obiluju knjige Izlaska, Levitskog zakonika i Brojeva, nalazi se i onaj o posuđenom ogrtaču: ukoliko uzmeš svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaska sunca (Izl 22,25).

Pitanja se javljaju sama od sebe: Zašto prije zalaska sunca i zašto samo ogrtač?

Ogrtač danas nema ni izbliza toliko značenje kakvo je imao u vremenu nastanka ovog propisa.

Naime, već sam literarni kontekst ovog zakonskog propisa, tekst koji slijedi neposredno nakon njega, govori kako je to jedini susjedov pokrivač i kako se njime pokriva dok spava, zato mu se mora vratiti prije zalaska sunca.

Ne smije se, dakle, dopustiti da netko, zbog posuđene stvari, ostane uskraćen za ono najelementarnije, kao što je pokrivač u inače hladnim noćima palestinskog podneblja.

Značenje ogrtača danas mnogo je šire i proteže se na sve posuđene stvari zbog kojih osoba koja ih je dala u posudbu može životno oskudijevati odnosno ispaštati.

Biblija / Foto: Pixabay

Dva navedena primjera vrlo su jednostavna.

Za mnoga druga mjesta u Bibliji potrebna je zahtjevnija i dublja analiza povijesnog i literarnog konteksta.

To osobito vrijedi za Isusove riječi kojima se često razbacujemo, a još više za komplicirana mjesta Starog zavjeta čije je doslovno shvaćanje jednostavno nedopustivo.

Trebali bismo stoga, oslobođeni od pretjeranog straha o narušavanju božanskog podrijetla Pisma, upoznavati barem osnovne datosti u kojima je ono nastalo jer nam njihovo poznavanje može samo pomoći u shvaćanju neprocjenjivog blaga Božje riječi zapisane čovjeku i za čovjeka.

Upoznavanje osnovnih okolnosti nastanka biblijskog teksta pomaže nam u shvaćanju neprocjenjivog blaga Božje riječi.

Uvodi u pojedine biblijske knjige, kao i u samu Bibliju, na ovom su putu korisno i neizostavno pomagalo.

O biblijskim komentarima da i ne govorimo. U protivnom smo, možda i nesvjesno i u najboljoj namjeri, u opasnosti da izvlačimo iz konteksta, a time i iskrivljujemo, pojedine biblijske citate.

Ne radi se ni o kakvom sitničavom seciranju biblijskog teksta, nego naprotiv o želji da se – upravo iz ljubavi prema zapisanoj Božjoj riječi i njezinoj obvezatnosti – on što ispravnije shvati i životom oživi.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja