„Ali moje siromašno dijete, zar se vi dakle nećete obratiti? Vi se pričešćujete, a ne popravljate ništa u svome vladanju! Vi ste uvijek jednaki, žestoki, srditi!…“, upozorio je jednom prilikom župnik arški ženu koja mu je došla na ispovijed.
Ako hoćemo primiti obilan plod od pričesti, moramo se osloboditi sklonosti prema lakom grijehu
„Prije nego što će dati svoje Presveto Tijelo i svoju Presvetu Krv, Isus je oprao noge svojim apostolima, da nam pokaže kako moramo biti bez grijeha, dapače i najlakših i bez sklonosti prema njima.
Čistoća je Isusova tako velika, da i najmanja pogreška sprečava ga da se s nama sjedini onako potpuno kako bi on htio.
„Laki grijeh ne čini, istina, naše pričesti nedostojnima; ali on je uzrok da se mi njome gotovo nikako ne okorišćujemo. Vidite, koliko ste se puta pričestili, pa jeste li postali bolji? Ne, možda… Zašto?
Zato što zadržavate gotovo uvijek iste navike. Vama su odvratni oni veliki grijesi, koji ubijaju dušu; ali sve one nestrpljivosti, mrmljanja, kad vam se što neugodno dogodi, kad vas stigne kakva žalost ili protivština, sve one male neskrenosti, to vama nije ništa. Vi ne ćete ni u čem da trpite, nećete da vam se ma u čem tko protivi, vi biste htjeli da vas sav svijet ljubi i o vama dobro misli.
Vi se nimalo ne trudite da se popravite.
Gledajte da radite na tom kako bi uništili u sebi sve što je mrsko Isusu Kristu, da razgovarate rado s onima koji su vam što zla učinili, da vam bude drago vidjeti ih, da ih nosite u dnu svoga srca, da se potpuno odričete samih sebe, i vidjet ćete kako će vas vaše pričesti velikim koracima voditi prema nebu; i što se više budete pričešćivali, to ćete jače ćutiti kako ste se otrgli od grijeha, a priljubili uz Boga.“
Župnikovo upozorenje
Gospođa de Monternot iz Lyona, pripravljala se je za ispovijed, kad joj vlč. Vianney da znak da uđe u ispovjedaonicu. Jedva što je klekla, sveti joj svećenik otvarajući vratašca pred rešetkom, reče:
„Ali moje siromašno dijete, zar se vi dakle nećete obratiti? Vi se pričešćujete, a ne popravljate ništa u svome vladanju! Vi ste uvijek jednaki, žestoki, srditi!…“
„Moja siromašna majka“, dodaje njezina kći koja je pripovijedala ovaj događaj, „drhtala je sva videći župnika arškog kako dobro čita u njezinoj duši; i kad se usudila podići prema njemu svoje suzne oči, učinilo joj se da čitavo lice Vianneyevo gori“.
O sveti Ivane-Marijo, moli za me da se uvijek pričešćujem u stanju milosti i bez sklonosti prema lakom grijehu.
Ulomak o pripravi duše za svetu pričest, uz dopuštenje nakladnika Ognjište, preuzet je iz knjige „Euharistijska razmatranja prema sv. Ivanu Vianneyu“ autora Hippolytea Converta (2026.).