Crkva sv. Donata, smještena uz zadarsku katedralu sv. Stošije i posred rimskog foruma simbol je grada Zadra. Riječ je o jednom od najvrjednijih spomenika predromaničkog graditeljstva na Jadranu koji na istome mjestu stoji više od jednog tisućljeća. Ta važna crkva kružnog tlocrta podignuta je u osmom stoljeću, no početkom devetog se stoljeća preuređuje i dobiva izgled koji je i danas većim dijelom sačuvan.
Tijekom burne povijesti grada na poluotoku crkva je doživjela više promjena funkcija, te je izvedeno više zahvata na njezinoj vanjštini, no srećom je preživjela savezničko bombardiranje grada krajem Drugog svjetskog rata, kada su nepovratno uništeni brojni kulturni spomenici.
Prema predaji crkvu je podigao (no ustvari preuredio) biskup Donat u 9. stoljeću
Kao i kod brojnih starih crkava o kojima smo pisali u prethodnim rubrikama „Sakralne baštine“, odluke o gradnji i najranije povijest građevine često su obavijene velom legendi i predaja. Tako je veliku zadarsku rotundu prema predaji podigao (no ustvari preuredio) biskup Donat u 9. stoljeću. Znamo, međutim, da je crkva izvorno bila posvećena svetom Trojstvu. U desetom je stoljeću spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu „O upravljanju carstvom“. Poznavateljima rane hrvatske povijesti taj je diplomatički priručnik zasigurno poznat zbog vrijednih podataka o Hrvatima i južnim Slavenima. No, jednako tako, djelo donosi opise i značajnih crkava, zadarske katedrale i još jedne crkve u blizini katedrale koja je bila sagrađena na dva kata, a na gornji se uspinjalo stubištem. Nakon ovog vrlo ranog pisanog izvora, nastaje šutnja i sljedećih nekoliko stotina godina nije ostavilo druge opise crkve sv. Donata, kako njezine vanjštine tako i unutrašnjosti. U svakom slučaju, znamo da se crkva početkom 15. stoljeća počela nazivati imenom Sv. Donata, biskupa koji je došao na glas svetosti.
Foto: Facebook Magic Croatia
Crkva je građena od kamena lomljenca, no dio je materijala preuzet s porušenog antičkog foruma Zadra. Tako se u temeljima građevine mogu vidjeti tamburi kaneliranih rimskih stupova te, kako su to neki duhovito primijetili, doima se da je građevina podignuta na kotačima. Vanjska kamena ploha, razvedena je plitkim lezenama među kojima su postavljeni prozori, različita oblika u donjoj i gornjoj zoni građevine. Gledajući s Foruma, ističu se vitki volumeni triju apsida crkve koja je izvorno bila posvećena upravo sv. Trojstvu. Taj nesmetani pogled na impozantni volumen crkve moguće je tek od 1930-ih godina kada je porušena južna prigradnja koja je zaklanjala pogled na crkvu. Štoviše, njezina sadašnja izoliranost rezultat je zahvata u urbanom tkivu Zadra od prije gotovo stotinu godina kojima je cilj bio osloboditi najznačajnije gradske spomenike od građevina koje su ih okruživale. Navedeni je zahvat oslobađanja crkve sv. Donata bio i politički motiviran. Naime, talijanski su konzervatori željeli prezentirati rimski forum i ukloniti dogradnje koje prema njima nisu bile dovoljno „rimske“, odnosno „talijanske“. U toj su želji nažalost uklonili i neke dijelove crkve za koje danas znamo da su bili izvorni.
Unutrašnjost crkve svetog Donata iz 9. stoljeća. / Foto: Filip Brala / PIXSELL
U crkvu zbog njezinog položaja u prostoru ulazimo sa strane, te se s naše desne strane otvara njezin kružni brod koji je masivnim pilonima odvojen od ophoda. Tih šest masivnih pilona uz koje se i najviši posjetitelji osjećaju beznačajni, nose gornji kat i visoku tamburastu kupolu nad središnjim kružnim prostorom, koji doseže čak trideset metara.
Četrdeset uspinjanja i silazaka stubama sv. Donata uz molitvu osiguravali su oprost grijeha pokojnicima
Na gornji se kat uspinjemo strmim stepenicama. Njima su se stari Zadrani uspinjali u molitvi, te kako saznajemo iz starih zapisa, četrdeset uspinjanja i silazaka stubama sv. Donata uz molitvu osiguravali su oprost grijeha pokojnicima.
Posrijedi je sasvim osobita crkva na Jadranu, kako oblikom tako i proporcijama, zbog čega je potrebno ispitati njezine modele i izvorišta. Kako smo spomenuli, prvotna crkva kružnog tlocrta sagrađena je u osmom stoljeću, a središnji kružni brod je okruživao deambulatorij. Pretpostavlja se da je ta prva crkva bila slobodnostojeća građevina, koja je pak preuređena početkom devetog stoljeća zaslugom biskupa Donata. Tada je dobila gornji kat, odnosno prostranu galeriju s koje se s povlaštenog mjesta mogla pratiti liturgija u apsidama donjeg dijela crkve.
Donat je u Carigradu na dar dobio relikvije sv. Stošije, te – prema predaji – moći solunskih svetica, Irene, Agape i Kijone
Pitanje porijekla ovog arhitektonskog rješenja vraća nas naručitelju preuređenja crkve, biskupu, a kasnije i svecu Donatu, i njegovim putovanjima. Naime, Donat je sa zadarskim priorom (funkcijom koju možemo poistovjetiti s današnjom gradonačelničkom) posjetio Karla Velikog, najznačajnijeg vladara ranog srednjeg vijeka. Također, Donat je bio u Carigradu u diplomatskoj misiji koja je 812. godine rezultirala Aachenskim mirom, potpisanom između Franačkog i Bizantskog carstva. Sporazum je bio posebno važan za dalmatinske gradove koji su, priznavši Karlov autoritet, ostvarili veću slobodu.
Crkva sv. Donata već više od dvije stotine godina se služi sakralnoj svrsi
Donat je u Carigradu na dar dobio relikvije sv. Stošije, te – prema predaji – moći solunskih svetica, Irene, Agape i Kijone. Dolazak relikvija u Zadar potaknuo je preuređenje episkopalnog sklopa, te, kako smo već spomenuli, i dogradnju galerije na crkvi sv. Donata. Za tu arhitektonsku zamisao možemo pronaći nekoliko primjera iz zemalja i gradova koje je Donat osobno posjetio. Zadarska crkva, kako to često ističe literatura, nalikuje kasnoantičkoj crkvi San Vitale u Raveni iz šestog stoljeća ili Palatinskoj kapeli spomenutog Karla Velikog u Aachenu.
Crkva San Vitale Ravenna
Također, paralele u arhitekturi mogu se pronaći i u crkvi Svetih Sergija i Bakha u Carigradu (baš kao i San Vitale u Ravenni, i ona je kasnoantička). Moguće je, dakle, da se za arhitektonsko rješenje galerija nad ranijim prostorom kružnog tlocrta Donat odlučio nakon nekog od putovanja koje je kao predstavnik Zadra ili diplomat obavio početkom devetog stoljeća. Dakako, tim je prijenosom formi, zasigurno htio prenijeti i simboličku važnost koje su građevine na koje se ugledao nosile.
Crkva sv. Donata već više od dvije stotine godina se služi sakralnoj svrsi. Desakralizirana je za vrijeme austrijske uprave 1798. godine, te je uskoro pretvorena u skladište. Godine 1880. započeli su opsežni radovi obnove građevine, nakon kojih su u njezinoj unutrašnjosti pohranjeni vrijedni antički i srednjovjekovni spomenici. Radovi su izvedeni uz potporu “Središnjeg povjerenstva za čuvanje spomenika”, a profesor likovnih umjetnosti Ivan Smirić, tada i konzervator zadužen za Zadar, započeo je uređenje sv. Donata s nakanom da ondje smjesti Arheološki muzej. Bogata arheološka ostavština Zadra, nakon što je nekoliko desetljeća bila izložena u sv. Donatu, konačno je 1954. godine preseljena na novu lokaciju. No, nedugo zatim, od 1960. godine crkva sv. Donata dobila je još jednu, možda i neočekivanu ulogu – postala je koncertna pozornica za Večeri u sv. Donatu. Ovaj međunarodni festival klasične glazbe već više desetljeća posebnu pozornost posvećuje ranoj glazbi, a izvedbe u stoljećima staroj zadarskoj rotundi poseban su doživljaj kojem ćemo, ako to trenutačne pandemijske okolnosti dopuste, moći uživati već ovo ljeto.
