Što kada naiđeš na štalu?

„Govorim o trenutcima u kojima imaš velika očekivanja o tome što će se dogoditi u tvom životu, s tvojim poslom, odnosima, i stigneš tamo i što vidiš?

Vjeruješ kako će se nešto dogoditi i ne dogodi se, da će tvoje dijete početi napokon biti bolje u školi, a ne biva bolje, da će ti muž prestati piti, a ne prestaje; misliš da ćeš u svojoj prijateljici vidjeti priliku za povjerenje, a pronađeš izdaju; odeš na godišnji odmor i očekuješ da ćeš iskusiti jedno, a dogodi se nešto posve drugo i budeš razočaran onime na što si naišao“, rekao je vlč. Budinski o životnim izazovima.

No velika istina jest da je bilo koje razočaranje u životu zapravo most i poveznica između očekivanja i stvarnosti.

Svi krećemo u neku stvarnost slijedeći zvijezdu, no kada se pojave problemi, odjednom više ne vidiš zvijezdu koju si počeo slijediti, nego još samo prljavu štalu.

Hod mudraca do Božića

Nakon što im je iz vidokruga nestala zvijezda koja ih je vodila, mudracima je preostala jedino misao o mjestu u kojemu bi se mladi Kralj trebao roditi te ulaze u Herodovu palaču.

„Tako i ti, kada zbog prvih nevolja u braku ili razočaranja izgubiš motiv, radost, zvijezdu koja te vodila, počneš tražiti sigurnosti koje obećavaju mnogo, nude malo, i žele ti oduzeti sve.“

Tako su i Mudraci, izgubivši zvijezdu, pronašli Heroda, a ne Isusa. No, kralj Herod nije znao ništa o Isusu.

„Mudraci su ponovno pronašli zvijezdu, obnovili nadu, ojačali motiv putovanja i došli u malen gradić, Betlehem i ugledali: štagalj“, istaknuo je vlč. Budinski.

Na koji način su Mudraci pretvorili svoja razočaranja koja su ih pratila putem, u božanski susret, susret s Istinom?

Mudraci su tražili Boga u štali

„Promatrajući Mudrace počinjemo uviđati da su onog trenutka kada su došli do štale, tražili Boga. Gledati božanskim, otkupljenim očima znači biti kadar vidjeti Boga, pronaći ga u svakoj situaciji koja te pogodi, koja te iznenadi, povrijedi ili razočara. Gledam u tu situaciju i pronalazim Boga u njoj. Tako gledaju nebeske oči, spašene oči.“, rekao je.

Što vidiš? Ne vidiš ono u što gledaš, nego vidiš samo ono što tražiš.

Kolika prijateljstva, veze, brakovi danas ne uspijevaju jer ljudi nisu tražili Boga u njima.

„Ako je pogled na drugoga zagađen u početku, čitav proces će biti zagađen. Imaš li površan pogled koji gleda samo ono što je naizvana; ili tražiš nešto ispod površine, ideš u dubinu? Gledaš li samo nekoga ili tražiš nekoga? Gledaš li samo na okolnosti događaja u svome životu ili tražiš Onoga tko ravna tim okolnostima?“

Josip Egipatski vidio je kako ga braća zlostavljaju, prodaju u roblje, odriču ga se ali kaže pismo: Gospodin bijaše s njime, te ga nitko nije ubio. Sve što bi Josip poduzeo u Egiptu, Gospodin bi okrunio uspjehom, unatoč teškoćama. Na kraju je postao i upravitelj faraonova dvora, prvi nakon faraona.

U svemu tome Josip nije gledao nevolju, nego tražio Boga u njoj.

Na isti način i sv. Josip, zaručnik BDM, ne gleda kako mu se snovi izjalovljuju, nego traži Boga u svome snu.

„Možeš gledati u neku negativnu, tragičnu, tešku zbilju svoga života, a da te se ona uopće ne dotiče samo zato jer tražiš Nekoga; i ta zbilja dovest ćete ravno k Njemu, uvijek.“, poručio je vlč. Budinski.

Zajednica Cenacolo uprizorila Žive jaslice na Kaptolu / Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Gledati Spasitelja, a ne okolnosti

Kad su Mudraci stigli, ugledali su Spasitelja, a ne okolnosti u kojima se On nalazio.

„Vjeruj mi da sam siguran u ovo što ti sada govorim: Vrijeme zvijezde, vrijeme jasnoće, vrijeme uspjeha nije najbolje vrijeme za tebe, nego vrijeme štale, vrijeme nejasnoće, vrijeme neuspjeha!“

„Našim životima su potrebne i štale jer me jedino štala, moje siromaštvo, moja bijeda čini ovisnim o Bogu, onda kada nestanu sve moje sigurnosti, zvijezde koje su nestale s mog životnog horizonta, koje sam prestao slijediti, ili sam ih počeo tumačiti prema svojim očekivanjima i krojiti život prema svojoj volji. Štale moga života mi omogućuju da istinski počnem tražiti Boga“, istaknuo je.

Gledaj u štalu, ali traži Novorođenče Isusa, Spasitelja.

„Sjetite se mlađeg, rasipnog sina iz prispodobe, na koji način je govorio, valjajući se sa svinjama i tražeći rogače. Planirao je moliti oca da ga, kada se vrati, primi makar kao jednog od svojih slugu.“

Čudimo se svaki put kad čujemo tu prispodobu i pitamo se: Kako to da otac iz prispodobe nakon svega iznosi prsten, vraća mu najbolju odjeću, kolje ugojeno tele za nevjernog sina?

No, Otac iz prispodobe nikada nije, niti bi mogao svoga sina gledati kao slugu. Sin je onaj koji je samoga sebe u jednom trenutku počeo gledati kao slugu. Mi smo ti koji često ograničavamo Boga kroz svoja razmišljanja te imamo različite projekcije i krive slike o Njemu, ograničavamo Boga u okviru svojih očekivanja.

Sve se može promijeniti u jednom trenu: U onom trenutku kada u nečemu što gledaš, vidiš priliku za potragu onoga što želiš pronaći.

Tako mudrace nije razočarao pogled prema štaglju, „nisu se čudili jer su tražili Spasitelja“, zaključio je vlč. Budinski.

Cijelu emisiju možete poslušati u arhivi HKR-a: