U ovoj korizmi hodimo s Kristom prema Kalvariji. U tom hodu bit ćemo tražitelji istine o sebi i našem postojanju, podnositi boli, patnje, trpljenja poradi obraćenja, ali isto tako biti spremni činiti djela milosrđa, odricati se grijeha i u konačnici slušati Isusa.

Isus i Šimun Cirenac

Na tom križnom putu nekome ćemo biti Šimun Cirenac. Jesmo li već imali to iskustvo?

Je li Šimun htio nositi križ, je li se odupirao? Na ovo pitanje nemamo odgovor, ali pouzdano znamo da je pomogao Isusu nositi križ. Svakako da je to bio za njega iznenadni trenutak. Ne znamo što je mislio, ali očito da ga je i strah prošao kada su ga razjareni vojnici gurnuli na križ. Poruka ovog događaja je snažna. Nama vjernicima govori da nas čeka puno iznenadnih nošenja križeva, što svojih, što tuđih.

Konkretno djelo ove korizme, ali i svakog drugoga dana neka nam bude biti poput Šimuna Cirenca.

Spustiti se uz bolesnog, ranjenog, malog i odbačenog može samo onaj koji je spreman da mu se život promijeni. Toga istoga trena ostaviti sve svoje i živjeti za drugoga. Činili su tako i apostoli, činio je i Šimun Cirenac, činimo i mi tako. „Radujete se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!“ (Rim 12,15-16)

Križni put / Foto: Canva

Isus i Veronika

Kršćanska nas predaja i pobožnost usmjerava na lik Veronike.

Iako se nigdje u Bibliji ne spominje njezin susret s Isusom na križnom putu itekako nas ovaj događaj kršćanske predaje duhovno hrabri u našoj vjerničkoj i kršćanskoj zauzetosti. U šestoj postaji križnoga puta nailazimo na Veroniku koja svojim rupcem otire Spasiteljevo krvavo lice, a za nagradu joj Spasitelj ostavlja sliku svoga svetog obraza.

Pomoći bližnjemu u potrebi znači ne gledati kakav je tko, nego u svakome vidjeti sliku Božju.

Što je naša nagrada? U svakom nesebičnom i bez kompromisnom darivanju odričemo se svoje vlastite slike o tome kakav je tko. To su naše osobne predrasude prema osobama koje su u potrebi.

Veronika je obrisala Spasiteljevo krvavo lice. Unatoč strahu i protivštinama koje je možda proživljavala na Kristovom križnom putu ona mu pristupa i blago naslanja svoj rubac. Krvavo lice može biti slika svakog napaćenog, osramoćenog, povrijeđenog čovjeka kojemu je zbog nekih razloga narušeno njegovo dostojanstvo.

U tom rupcu ostat će ti slika najveće nagrade koju možeš dobiti. To je slika Božja.

Isus i jeruzalemske žene

Dajmo si priliku da se i u ovoj korizmi uhvatimo u borbu s našim slabostima, a pritom spoznamo radost koja nam dolazi od Gospodina. Čisteći srce od svojih grijeha sve više ćemo prianjati uz Gospodina spoznavajući snagu Božjeg milosrđa u našem životu.

Na to nas potiče još jedan susret s Kristovog križnog puta. Isus se je okrenuo prema ženama i rekao: „Kćeri Jeruzalemske ne plačite nada mnom, nego nad sobom i djecom svojom“ (Lk 23, 28). On ne želi sažaljenje jer njegov križ donosi dobro cijelom svijetu, njegova muka je za otkupljenje grijeha. Isus ih poziva da pogledaju u svoje srce, da plaču nad sobom i nad svojom djecom. Isus poziva i nas da oplačemo svoje grijehe.

Utjeha koju Isus daje je poziv na obraćenje srca.

Vjerujem kako ćemo u ovom korizmenom vremenu imati mnogo prilika za svetu ispovijed, nemojmo ih propuštati. Isto tako prođimo kroz svoje srce zastanimo nad svakim grijehom kojim smo povrijedili Boga, bližnje ili sebe same. Nastojmo što jasnije uvidjeti sve nedostatke i propuste te zamoliti Gospodina da nas iz dana u dan liječi svojom ljubavlju.

Križni put / Foto: Canva

Isus i dvojica razbojnika

Ovo korizmeno vrijeme svatko treba iskoristiti za osobni rast u vjeri. Može nas ovdje osnažiti Isusov susret s dvojicom razbojnika koji su mu raspeti jedan s lijeva, a drugi s desna.

Dok visi na križu pored Krista, razbojnik postaje svjestan svojih krivnja.

Dok svi vide Kristov poraz na križu, on vidi priliku za spasenje. Što mu drugo može preostati nego moliti i vjerovati. Nije trebalo puno govoriti, samo je trebalo otvoriti srce. I jedan i drugi razapeti, Krist za spasenje svijeta, a ovaj razgolićen zbog svih svojih opačina. Upravo je Isusu bilo dovoljno njegovo srce da mu može pružiti riječi utjehe i nade: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju.“

Prvo i temeljno je postati svjestan svoje krivnje, iznijeti svoje vlastite pogreške i u Kristovu raspeću pronaći jasan pogled prema svojoj budućnosti.

Jedino nas takav pogled srca može usmjeriti na ono bitno u životu, a to je spasenje. Uz križ Gospodinov raste vjera, križ je put prema spasenju i svatko ga mora proći da bi u konačnici doživio Uskrs.

Isus i Ivan

Ivan je jedini koji je ostao pod križem, njemu Isus daje Mariju za majku, a njoj Ivana za sina.

Biti poput učenika Ivana pod križem znači biti istinskim svjedokom Kristove muke na križu i preko križa gledati dalje, gledati u nebo. Možemo si samo zamisliti kolika je snaga vjere bila kod ovog najmlađeg apostola.

Svoju Majku Isus daje cijelom svijetu za Majku, a svijet povjerava njoj. Gospodin zna kako će nas njezina majčinska ljubav voditi prema njemu u poteškoćama i protivštinama svijeta, vraćati nas na prave putove.

U ljubljenom učeniku Ivanu vidi ljubljeno čovječanstvo, svakoga od nas ponaosob i daje nas Mariji koja naše korake usmjerava prema Kristu.

Isus i satnik

Pozvani smo pod križem svjedočiti da je Isus zaista Sin Božji.

Satnik koji je stajao pod križem kao jedan od onih koji su ga raspeli ispovijeda da je raspeti Sin Božji. Što je dotaklo toga satnika da tako zbori? Očito da je ljubav s križa, ništa drugo. Isus je na križu ljubio i opraštao. Teško da bi povjerovao da Isus nije opraštao.

No satnik u njemu vidi čistu ljubav koja je bila dovoljna da srcem spozna tko je Krist.

Dva obraćenja uz Kristov križ, jedno od razbojnika i drugo od satnika, plod su Kristovog milosrđa i žrtve.

Itekako nam je potrebno bezuvjetno ljubiti i praštati poput Krista kako bi vjera u nama porasla, ali kako bi smo pred drugima bili autentični svjedoci.

Isus, Marija i ja

Isus svakog ponaosob susreće na svom putu prema Kalvariji.

Neka se svatko od nas preispita u kojoj je ulozi bio: Jude, Pilata, vojnika, Majke Marije, Šimuna Cirenca,Veronike, Jeruzalemskih žena, raspetih razbojnika ili satnika.

Vjerujem kako se te uloge mijenjaju svakoga dana. Zato danas donesimo onu istinsku odluku da ćemo u ovoj korizmi svakoga dana preispitivati svoj život. Zamolimo Gospodina za oproštenje svega nedostojnoga.

Mnogim smo grijesima uvrijedili i Isusovu Majku. Molimo ju da bude s nama onda kada nam vjera oslabi, kada skrenemo s puta Božjih zapovijedi. Tada skrušimo svoja srca i zazovimo nju koja pati zbog boli svojega Sina.

Molimo ju i onda da bude s nama kada nosimo svoje križeve, jer Majčina prisutnost i spoznaja da je blizu nas ipak ulijeva hrabrost za daljnje korake.