1. Anđelovo navještenje Mariji

Prvi događaj u Svetom pismu koji nam govori o Mariji je događaj navještenja (Lk 1, 26 – 38).

On nam zorno prikazuje dolazak anđela Gabrijela u Galilejski grad imenom Nazaret k Djevici Mariji. Anđeo Gabrijel naziva Mariju „milosti puna“, odnosno daje do znanja da je, poradi svoje velike vjere i poniznosti, našla milost u Boga biti majkom Njegovu Sinu Isusu Kristu.

Njezin „fiat“ („Neka mi bude!“) na Božji poziv označava početak utjelovljenja – dolaska Sina Božjega u svijet, što i nju samu potvrđuje Bogorodicom. Ovdje počinje Marijin put vjere.

2. Marijin pohod Elizabeti

Marija koja u sebi nosi Isusa odlazi svojoj rođakinji Elizabeti (Lk 1, 39 – 56).

Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi.

Osim što je Marija postala „prva misionarka“ – onom koja donosi Krista drugima također izgovara hvalospjev Bogu što je njoj, neznatnoj službenici, podario da bude majkom Njegova Sina. Njezin „veliča“ otkriva duboko shvaćanje Božje pravednosti, milosrđa i uzvišenja poniznih.

3. Rođenje Isusa Krista

Otvorena Riječi, Marija je povjerovala i rodila Sina Božjega (Lk 2, 1 – 20; Mt 1, 18 – 28).

Bog se rađa u siromaštvu i tišini, ne u raskoši.

Zamislimo si Mariju u trenutku rođenja Isusa Krista. Ona sve te događaje pohranjuje u svom srcu.

Njezina radost prilikom rođenja božanskog djeteta je velika, ali i pomiješana s jednom boli. To je bol neprihvaćanja Učitelja i Mesije kojeg su tako živo iščekivali proroci. Dolaze mu pastiri, mudraci s istoka, mali i neznatni ljudi, oni koji traže istinu. Ovdje vidimo Mariju kao unutarnju – kontemplativnu  ženu, koja ne traži odgovore odmah, nego ih sabire u tišini.

Sveta obitelj / Foto: Pexels

4. Isusovo prikazanje u Hramu

Marija Isusa prikazuje u hramu (Lk 2, 22 – 38).

Time nas uči da i mi trebamo predati svoje darove i sve ono najdragocjenije s povjerenjem. Ono što smo od Gospodina najdragocjenije primili je život.

Ovaj nas događaj iz Marijina života usmjerava na blagdan Svijećnice.

Toga dana svi idemo u svoje crkve na euharistijska slavlja koja počinju blagoslovom svijeća. Držeći te svijeće u svojim rukama postajemo svjesni kako je Isus Krist svjetlo na prosvjetljenje naroda, kako nas on prožima svojim svjetlom u tminama našega života.   

5. Marija pronalazi Isusa u Hramu

Čitamo u Svetom pismu kako je Marija pronašla Isusa u hramu (Lk 2, 41 – 52).

Isus je bio u domu Oca svojega. Marijin usklik „Sinko, zašto si nam to učinio?!“ bio je trenutak žalosti koji je Marija proživjela u tom trenutku. Marija ne razumije sve, ali „pohranjuje u srcu“.

Vjera nam nije uvijek jasna, ali traži strpljivo razmatranje.

Marija nam pokazuje kako ono najdragocjenije u životu možemo pronaći u Domu Očevu.

6. Svadba u Kani Galilejskoj

Marija nikada sebe ne stavlja ispred Krista, nego nam uvijek ukazuje na njega.

Učinila je tako i u Kani Galilejskoj na svadbi, na kojoj je Isus pretvorio vodu u vino (Iv 2, 1 – 11).

Prethodna radost svadbe koja je na trenutak postala žalost zbog nestanka vina, sada opet Marijinim zagovorom prerasta u radost.

Marijina vjera i njezin zagovor potaknuli su poslužitelje da slušaju Riječ Kristovu i izvrše ono što on naređuje.

Marija također primjećuje potrebe svakoga od nas i vodi nas k Isusu.

Marija pod križem / Foto: Cathopic

7. Marija pod Isusovim križem

Isus je s križa dao Ivanu Mariju za Majku, a njega je povjerio Mariji. (Iv 19, 25 – 27).

Upravo u tom događaju čitamo kako je Mariju postavio da bude Majka Crkve, Majka svakomu tko joj se obraća i tko ju moli za zagovor.

Njezina je briga usmjerena na naše spasenje, a Marija kao Majka zna kako najbolje voditi svoju djecu prema pravome cilju, a to je Kraljevstvo Božje.

8. Silazak Duha Svetoga

U Djelima apostolskim čitamo kako su na dan Pedesetnice „svi jednodušno ustrajali u molitvi zajedno s nekim ženama i Marijom, majkom Isusovom i braćom njegovom“ (Dj 1, 14).

To znači da je Marija bila prisutna u gornjoj sobi kada je Duh Sveti sišao nad apostole. Time Marija postaje sudionica u osnutku Crkve. Crkveni oci često ju nazivaju „Ikonom Crkve“.

Marija je u punom smislu Majka Crkve, ona okuplja Crkvu i Crkva se okuplja oko nje.

Ugledajući se na Mariju i nasljedujući njezinu živu vjeru, Crkva isto postaje Majka što rađa Božju djecu.

9. Marijino uznesenje

Marijin ovozemaljski put završio je uznesenjem i nebeskom proslavom o kojoj najljepše govori knjiga Otkrivenja kada govori o Ženi zaodjenutoj suncem, mjesec joj pod nogama, a nasuprot nje zmaj ognjen i velik (usp. Otk 12, 1 – 4).

Marija je dušom i tijelom uznesena na Nebo!

Ovu vjeru Crkva je stoljećima čuvala i slavila u liturgiji, a dogmu Uznesenja proglasio je papa Pio XII. dana 1. studenog 1950. Dogma o Marijinu uznesenju na nebo govori da je Marija tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu.

Ova nas dogma podsjeća da je naša domovina na nebesima i da podignemo svoju glavu prema Božjem prostranstvu jer nam je namijenjen.

Foto: Canva

10. Marijina blizina u molitvi krunice

Sveti Pavao u poslanici Kološanima kaže: „Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ (Kol 3,2).

Molimo Mariju da nam u tome pomogne  molimo Gospinu krunicu jer se u toj molitvi skriva i pomalo otkriva Marijin „neka mi bude“.

Moleći krunicu molimo Majku da u nas unosi otajstvo života Isusa Krista od začeća do uzašašća. Potom je tu i njezina proslava na nebu koja nam svima pokazuje konačni završetak nakon ovozemnog života. Onaj tko upozna i ljubi Krista, ima život vječni.

Tko vjerno moli krunicu, otkriva da nije samo molitva usana, nego put srca prema nebu.

Emisiju u cijelosti poslušajte u arhivi HKR-a.

Šestorica svećenika iz četiriju biskupija utorkom od 20 sati u emisiji „Pod križem“ promišljaju o životnim teškoćama i Božjoj blizini čovjeku.