Švicarac Maurice Zundel bio je svećenik iznimne oštroumnosti. Premda često neshvaćen, ovaj teolog i erudit bio je veliki prorok svoga vremena, a istodobno i snažan propovjednik i tihi mističar. Budući da ga je veoma cijenio, papa Pavao VI. jednom ga je pozvao da održi duhovne vježbe u Vatikanu. Zundel je bio ljubitelj tišine i svete liturgije. 

Kršćani danas dobro vežu uz stvari, pothvate, određene discipline ili molitve, a uvelike su zaboravili na brata čovjeka.

Kod Zundela me se posebno dojmilo njegovo poimanje morala. Filozofi većinom moral definiraju kao vrstu stege i dužnosti, a Zundel ga shvaća kao svojevrsno oslobođenje te naglašava da je moral izvor čovjekove sreće i poleta; moral je za kršćane više poziv nego zapovijed. Pojedinac želi činiti dobra djela i pritom se osjeća predivno, ispunjava ga to što je dobar. Dobro koje čini ne tiče se stvari, nego u prvom redu tiče se ljudi. A mnogi su danas zaboravili činiti dobro upravo ljudima. Zato Zundel ističe: „Dobro nije nešto što trebaš činiti, dobro je netko koga trebaš ljubiti.“ Stoga, činiti dobro prije svega znači ljubiti, ljubiti nekoga, ljubiti bližnjega. Dobro je uvijek vezano uz konkretnu osobu. Kršćani danas dobro vežu uz stvari, pothvate, određene discipline ili molitve, a uvelike su zaboravili na brata čovjeka. Istinski se moral ogleda u pomaganju čovjeku u potrebi. Uzalud moliš i postiš ako si protiv ljudi. Moral se oblikuje u činjenici da ljubiš osobu, a ne da se baviš samo sobom. Nauči stoga da se sav tvoj moral sastoji u ljubavi prema nekome, a ne prema nečemu. 

  Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.