Za Crkvu je potrebno nešto učiniti u skrovitosti, potrebno je žrtvovati se za njezino dobro. Danas postoji mnoštvo kritika, govora i članaka koji ružno govore protiv Crkve. Što je jače udaraju, svijet kritičarima više daje pozornosti. Tko jače kritizira Crkvu, njega moderni svijet više voli.
Mnogi često žele promijeniti Crkvu tako što je oštro i nepravedno kritiziraju. Kritiziraju Papu, biskupe, svećenike, a nerijetko su kritike upućene i protiv samih kršćana. Ali Crkvu je potrebno ljubiti u tišini. Za Crkvu je potrebno nešto učiniti u skrovitosti, potrebno je žrtvovati se za njezino dobro. Danas postoji mnoštvo kritika, govora i članaka koji ružno govore protiv Crkve. Što je jače udaraju, svijet kritičarima više daje pozornosti. Tko jače kritizira Crkvu, njega moderni svijet više voli.
Ali Crkvu je potrebno ljubiti u tišini.
Dorothy Day – katolička karitativna aktivistica i neviđeni borac za društvenu pravdu učinila je divnu gestu koja najbolje oslikava kako se Crkva ljubi. Naime, kada je u Rimu otvoren velebni Drugi vatikanski sabor, ona je također doputovala u talijanski glavni grad, ali ne sa ciljem da bude u centru pozornosti ili da kritizira Crkvu i njezine pastire, već je u jednoj siromašnoj rimskoj ulici iznajmila sobu u kojoj je deset dana skrušeno molila i postila o kruhu i vodi za uspjeh Sabora. Zatim se vratila kući tiho, kako je i došla. Njezina je misija u Rimu bila ispunjena – molila je i postila te na taj način pomogla Crkvi dajući nenametljivo svoj skromni doprinos. Eh, kad bismo svi tako voljeli Crkvu, sve bi bilo drugačije…
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 18 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).