I tebi mnogi ljudi vjeruju, a koliko si puta u sobi zaplakao pitajući se iskreno hoćeš li moći iznijeti snagu svoga obećanja. Strah te razočarati one koje voliš. Katkad je teško biti u poziciji da mnogi baš tebi vjeruju. I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.
Dok vjeruješ Bogu, i drugi će vjerovati tebi
Mi, vjernici, ne samo da vjerujemo u Boga, već vjerujemo i Bogu. Ali postoji i druga vrsta vjere, a to je vjera u ljude ili točnije – povjerenje. Ti drugima vjeruješ, ali i drugi vjeruju tebi. Ne kao u Boga, naravno, ali ljudi vjeruju tvojim riječima, tvojim obećanjima, tvojim postupcima. Lijepo je osjetiti da ti drugi vjeruju, da imaju veliko povjerenje u tebe, no katkad se javi i opravdan strah da svoje bližnje ne razočaraš.
Lijepo je osjetiti da ti drugi vjeruju, da imaju veliko povjerenje u tebe, no katkad se javi i opravdan strah da svoje bližnje ne razočaraš.
Kada je Winston Churchill u svome glasovitom govoru pozvao svoje sunarodnjake na borbu za spas Engleske i Europe protiv nacista, svi su mu bespogovorno vjerovali. Naime, vjerovali su njegovim riječima, njegovom obećanju da će pobijediti u ratu. Dok je napuštao svoj ured nakon glasovitog govora, u dvorištu su ga dočekali ljudi koji su mu pljeskali i plačući zahvaljivali na odličnom i hrabrom govoru. Tada je bio jak i stamen, ali kada je navečer ušao u svoju sobu, slomio se i gorko zaplakao. Churchill je taj događaj opisao i u svojim Memoarima: „(…) Tada sam tiho izustio: ‘Pa oni meni vjeruju, a ja sȃm ne vjerujem da ćemo pobijediti, no taj mi narod vjeruje.“ Ova istinita priča govori i o tebi i o meni…
I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.
I tebi mnogi ljudi vjeruju, a koliko si puta u sobi zaplakao pitajući se iskreno hoćeš li moći iznijeti snagu svoga obećanja. Strah te razočarati one koje voliš. Katkad je teško biti u poziciji da mnogi baš tebi vjeruju. I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).