Teško nam se rastaviti od prošlosti, ljudi, stvari…i krenuti naprijed, jer ne vjerujemo da može bolje, da nove stvari, osobe i novi život dolazi. Gledamo nazad i onda ne vidimo ono naprijed, ono što dolazi.

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Kad krene prva negativna misao, prvi pad vjere poput propitkivanja zmije u rajskom vrtu, dovoljno je u sebi reći: “Oprosti, Hvala Ti, Vjerujem Ti!”

Isusovac p. Mirko Nikolić piše o raspoloženjima kojima bismo trebali težiti u korizmeno vrijeme kako bismo duhovno rasli i napredovali. Ta raspoloženja su skrušenost srca, povjerenje u Boga, strpljivost i radost, a o svakom možete detaljnije pročitati u nastavku.

I tebi mnogi ljudi vjeruju, a koliko si puta u sobi zaplakao pitajući se iskreno hoćeš li moći iznijeti snagu svoga obećanja. Strah te razočarati one koje voliš. Katkad je teško biti u poziciji da mnogi baš tebi vjeruju. I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.