Molimo vas da kod blagoslova obitelji pripremite križ (raspelo), upaljenu svijeću voštanicu, blagoslovljenu vodu i grančicu; a prema prigodi ukućani mogu pripremiti ulomak iz Svetoga pisma ili otpjevati božićnu pjesmu. Ukoliko nemate blagoslovljene vode, upozorite svećenika da blagoslovi pripravljenu naravnu vodu.

Pohvalno je i poželjno da cijela obitelj nazoči blagoslovu.

Svećenik Zadarske nadbiskupije don Zdenko Dundović blagoslivljao je obitelji i na selu i u gradu. Unatoč razlikama, napominje, vidljiva je velika prisutnost tradicije pri blagoslovu obitelji.

Ljudi na selima blagoslov obitelji doživljavaju na temelju onoga što su primili od svojih starih. Taj dan uređuju se kuće i nastoji se doista biti u kući i zajedno sa župnikom moliti za svoju obitelj. Uvriježen je, osobito u selima zadarskog zaleđa, običaj da se na dan obiteljskog blagoslova, primjerice, pali jedna velika svijeća i onoliko malih svjećica koliko je članova te obitelji – dakle za svakoga člana po jednu svjećicu.

S druge strane, u gradovima blagoslov obitelji kod mnogih se polako sveo gotovo pa i na neželjenu praksu. Najbolje to vidimo u novinama u kojima se nerijetko u božićno vrijeme povlači pitanje blagoslova obitelji, jesu li svećenici doista u duhovnom smislu tih dana po obiteljima ili je to vezano isključivo uz nekakvu materijalnu korist.

“Ja bih rekao da i jedno i drugo ima svoju logiku i ima svoju opravdanost. U jednom starom dokumentu u arhivu Zadarske nadbiskupije piše da svećenik živi od onoga što mu narod da. I to doista i dan danas jest tako, iako se čuju i drugačiji glasovi,” nastavlja don Dundović.

„U svakom slučaju, u velikim gradovima blagoslov obitelji nažalost gubi onu duhovnu dimenziju i pretvara se često puta u obilaženje prilikom kojeg nerijetko nikoga niti nema u kući, pa susjedi otvaraju vrata. Kažu, zamolili su, kad ste već tu, da blagoslovite stan. Ono što je po meni bitno razumjeti, iako kao svećenik razumijem ljude koji su zaposleni i danas trče od jutra do mraka za svojim obvezama, blagoslov obitelji je doista to što sama riječ kaže – blagoslov obitelji, a ne blagoslov zidova i prostora. ”

„Temeljni je problem ta jedna nesloboda unutar ljudi. Doista, ako netko ne vjeruje u blagoslov i nije mu potrebno da svećenik moli s njime u njegovoj kući, nije nužno pozivati svećenika. Ljudi se boje osude svojih susjeda, prijatelja, sustanara. No, to nema nikakvog smisla. Mi svećenici itekako osjetimo jesmo li negdje doista dobrodošli ili nismo, a često nas pozovu, pa onda kritiziraju. A, mi šutimo, jer smo u nečijem domu. To nikad nije ugodno.”

A što je potrebno pripremiti za dolazak svećenika na blagoslov? Običaji se razlikuju gotovo od mjesta do mjesta. Negdje ćete na stolu naći Bibliju, svijeće, križ, blagoslovljenu vodu. Negdje nećete naći ništa, a negdje će ljudi na stol staviti nešto što po vlastitom nahođenju žele da im svećenik blagoslovi, napominje don Dundović.

“Sasvim je jasno da je zbog današnjeg načina života nažalost postalo gotovo nemoguće da u isto vrijeme cijela obitelj bude na okupu tijekom blagoslova. No, ima itekako lijepih primjera gdje ljudi to čine. Svećenici obavijeste kada će proći nekom ulicom, a neki ljudi toga dana zamole čak i zamjenu na poslu. I to je bit blagoslova, jer ako nema spremnosti na zajedništvo i na molitvu, onda nema smisla ni to što ćemo staviti na stol”, poručuje don Zdenko Dundović.