"Uistinu je tužno kad kršćanin zaboravi na sakrament ispovijedi, tužno je da te svećenik, odnosno Krist u njemu čeka, a ti nikako ne dolaziš! Obveze, poslovi, druženja, ma sve drugo ti je važno osim Božjeg milosrđa, a ono je sasvim besplatno", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Toga sam dana dugo sjedio u ispovjedaonici, ali nitko od vjernika nije došao na ispovijed. I tada sam počeo razmišljati o nečemu vrlo bitnom. Naime, za mene kao svećenika važno je da što češće boravim tu, u ispovjedaonici; za mene je važno da bdijem i čekam… Pa makar nitko i ne dolazio, moja zadaća je biti u ispovjedaonici. Milosrđe uvijek čeka, strpljivo je. Ono je neprestano tu. Mi, svećenici, službenici smo Božjeg milosrđa. Osim Krista, trebaju nas i vjernici. Krist je prisutan u svakom svećeniku i preko nas oprašta grijehe drugima. Uistinu je tužno kad kršćanin zaboravi na sakrament ispovijedi, tužno je da te svećenik, odnosno Krist u njemu čeka, a ti nikako ne dolaziš! Obveze, poslovi, druženja, ma sve drugo ti je važno osim Božjeg milosrđa, a ono je sasvim besplatno.
Ako svećenik bude istinski vjerovao u sakrament ispovijedi, vjerovat će i vjernici; ako svećenik bude strpljivo čekao u ispovjedaonici, doći će i vjernici. Stoga je zadaća svakog svećenika čekati svoje vjernike
Kad vjernici ne dolaze, mi, svećenici, i dalje moramo biti uporni i čekati. Netko će kad-tad ipak doći… I sveti arški župnik Ivan Maria Vianney dugo je i usrdno čekao svoje župljane, ali nitko nažalost u njegovu ispovjedaonicu dugo nije dolazio. No, ni on se nije dao smesti u svom naumu – čekao je ponizno. Jednoga dana župljani Arsa počeli su ipak polako pristizati u njegovu ispovjedaonicu. Svećenikova upornost se napokon isplatila. Da bi privukao svoje župljane, Vianney je morao ponajprije sam otkriti ljepotu toga svetog sakramenta, što se naposljetku i dogodilo. Ako svećenik bude istinski vjerovao u sakrament ispovijedi, vjerovat će i vjernici; ako svećenik bude strpljivo čekao u ispovjedaonici, doći će i vjernici. Stoga je zadaća svakog svećenika čekati svoje vjernike. Pa i Krist te strpljivo čeka. Odvaži se i otiđi na svetu ispovijed jer osim što ondje umanjuješ svoj ego, tu duhovno i rasteš dodirujući nebo. Kad se odričeš grijeha, rasteš u svetosti.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.