"Uistinu je tužno kad kršćanin zaboravi na sakrament ispovijedi, tužno je da te svećenik, odnosno Krist u njemu čeka, a ti nikako ne dolaziš! Obveze, poslovi, druženja, ma sve drugo ti je važno osim Božjeg milosrđa, a ono je sasvim besplatno", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Svaki grijeh koji počinim mišlju, riječju ili djelom pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se ta težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. "Ispovijed je čin poštenja i hrabrosti - čin povjeravanja sebe, iznad grijeha, milosrđu Boga koji voli i oprašta", rekao je sv. Franjo Saleški.

Prije svete ispovijedi valja se dobro i kvalitetno pripremiti kroz ispit savjesti, a svakako preporučamo slijediti savjete koji upućuju na važnost česte ispovijedi, a koje možete pronaći u nastavku. "Nikada se nemojte predati, bez obzira koliko puta počinili isti grijeh. Ispovijed je sakrament iscjeljenja i baš kao i tjelesne rane, i duhovnim ranama može trebati neko vrijeme da u potpunosti zarastu."

Samospoznaja koja neprestano hrani našu Vjeru – Nadu – i Ljubav – uvijek će biti plodna – radosna – ponizna. Ali kada samospoznaja stvara sumnje i čini nas obeshrabrenima i mlakima, tada se ta spoznaja okrenula u duši i djeluje poput smrtonosne strijele – uništavajući i razdirući ono što je Bog stvorio da bude cjelovito i lijepo. Nikada ne bismo smjeli biti očajni ili obeshrabreni zbog svojih slabosti. Isus nam je dao svog Duha da nam pomogne da budemo sličniji njemu. On nam je dao svoje pastire da nas vrate kući. Dao nam je milost koja nam je potrebna da se pokajemo, promijenimo i postanemo sveti.

Radosno življenje vremena došašća i borba sa strahovima bila je tema emisije "Pod križem" koju je 15. prosinca uredio i vodio vlč. Nikola Jurković, uz goste preč. Vladu Razuma, rektora kapelice Corpus Domini i preč. Matiju Pavlakovića, rektora Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati.

Zašto oklijevamo iskoristiti sakramentalnu ispovijed? Strah? Ako je tako, mogli bismo pristupiti svećeniku izvan ispovjedaonice i objasniti svoju nevoljkost. Sigurno će biti suosjećajan.

Učinci odrješenja su trenutni i ne ovise o dovršenju naše pokore ili zadovoljštine, no netko tko namjerno odbije izvršiti naknadu za grijehe kroz dodijeljenu pokoru možda uskraćuje važan element sakramenta i trebao bi priznati da prethodna pokora nikada nije zadovoljena.

I među svećenicima ima youtubera. Jedan je u Splitu. Točnije na Mejašima. U župi Sv. Spasa gdje djeluje kao župni vikar, a sve je više u gradu pod Marjanom – u kojem je upravo započela devetnica uoči proslave njihovog zaštitnika - prepoznatljiv među mlađom populacijom i kao duhovnik Studentskog katoličkog centra (SKAC_St). Svoj YouTube kanal kojeg je nazvao 'Don Mrvica' otvorio je - kao i sve drugo što radi - na vrlo zanimljiv i poticajan način, a jedan od zadnjih uvjetovao je i naslov ovog teksta jer je sve to i posvjedočio Hrvatskoj katoličkoj mreži.

Često ne želimo ići na ispovijed. To bi moglo biti iz bilo kojeg broja razloga, ali obično je to zato što ne želimo svećeniku otkriti određeni grijeh koji smo počinili. Grijeh je neugodan i kad pomislimo reći nekom drugom o tome, može se javiti osjećaj tjeskobe i srama.

"Već se osjećam dovoljno krivim za ono što sam učinio. Ne trebam svećenika da bih se osjećao više krivim." Molitva, post i milostinja tri su duhovne prakse koje potičemo tijekom korizme.  Kao dio te prakse, potičemo i dobru ispovijed. Pa ipak, prilično neobično, neki ljudi osjećaju krivnju i to čini prepreku ovom sakramentu.