Ljudi koji sve imaju nerijetko su zadovoljni svojim životom. Iako su im životni uvjeti odveć kvalitetni, a oni poprilično bezbrižni i situirani, takvi se pojedinci ipak često žale i olako mrmljaju.

Pišući pismo svojim roditeljima, jedan čovjek započinje to pismo riječima: „Dragi roditelji, prije svega morate znati i doista vjerovati da mi je dobro.“

Tko je autor ovih riječi?

Autor ovih riječi je ni više ni manje nego njemački teolog Dietrich Bonhoeffer. Njegovo pismo nastalo je u berlinskom zatvoru Tegle, koji je tada bio prenamijenjen u koncentracijski logor. Bonhoeffer će upravo u tom zatvoru provesti najviše vremena prije negoli bude deportiran u druge koncentracijske logore i u konačnici – ubijen.

No, Dietrich Bonhoeffer se pritom uopće ne žali na takav težak život, nego svojim roditeljima piše pismo koje odaje vedrinu njegova duha. On piše kao da se nalazi na idiličnom odmoru.

Nijemac uopće ne mrmlja. Sretan je jer osjeća unutarnji mir.

Premda se nalazi u teškim životnim uvjetima, Bonhoeffer može nesmetano pisati pisma svojim roditeljima i prijateljima. Papir i olovka su tu, a to je, među ostalim, izvor njegove radosti. Unatoč neprikladnim uvjetima, sretan je što je uopće živ, sretan je što postoji.

U konačnici, Bonhoeffer je sretan što je kršćanin. Iako se nalazi u teškom stanju, a budućnost mu je neizvjesna, ovaj je teolog do samog kraja bio uistinu sretan čovjek.

Jesi li ti sretan čovjek?

Kad bi i ti mogao ovakvo razmišljanje primijeniti i u svom životu, zasigurno bi bio mnogo sretniji, usprkos nevolji ili problemu koji te trenutno tišti.

Čovječe, budi sretan čak i onda kad oko tebe ništa ne djeluje savršeno. Čovječe, budi sretan jer si živ!

Ljudi su nekoć bili znatno sretniji jer su znali da je za sreću potrebno malo.