Nemam šta obuć', nema ništa u frižideru, nemam s kim otići na kavu, nemam gdje izać'… Uhvatite li ponekad same sebe u izgovaranju ovih i sličnih rečenica? Jesu li one zbilja istinite?

Koji su pravi motivi koji pokreću jednog kršćanina? Što pokušavamo kada kažemo da želimo biti bolji? Ovaj tekst poručuje da borba treba biti usredotočena na Boga, a ne na nas.

Bez obzira na dob, većina nas ima problema s emocionalnom zrelošću. Kako možemo iskoristiti nesigurnost adolescencije i nezrelost mlađe dobi? Možemo li ukrotiti neuroze srednjih godina i ekscentričnost starosti? Kako možemo postati normalni?

94-godišnji benediktinski redovnik brat David potiče nas da usporimo, promotrimo kamo idemo i postanemo zahvalni.

Mnogi među nama žive svoje manje-više udobne živote ne razmišljajući o tome kako nam je sve darovano. Na svakom daru valja biti zahvalan, stoga živimo život zahvalno i nikada nećemo požaliti.

Magla, hladnoća, mraz. Toliko toga pokušava me uvjeriti da ne izađem, da ne odjenem toplu zimsku odjeću i zahvalim Gospodinu na svojem životu i obilju blagoslova koje mi je dao. Ipak, odlučila sam da neću skrenuti s puta i da je moja "Zahvalna šetnja" prilika da budem s Njim i da Mu iskažem svoju ljubav i zahvalnost.

Danas više nego ikad, zahvaljujući društvenim mrežama, možemo u svakom trenutku vidjeti blagoslove u životima drugih osoba – od odmora, talenata, ljetnih kampova, obiteljskoga života pa čak i onoga što drugi kuhaju ili jedu za večeru. Društveni mediji su alat za dijeljenje, ali i “zmaj” kojega je potrebno pripitomiti da ne bismo pali u iskušenje i postali ljubomorni zbog tuđih blagoslova.

Ne znamo ni dana, ni sata kada ćemo prijeći iz ovog života u onaj vječni. Međutim, u našem današnjem je svijetu vrlo rijetko prisutna misao o našoj krhkosti i prolaznosti.

Čovjek koji iskreno odgovara na Božju dobrotu i priznaje sve što je primio ne može biti mlak kršćanin. Istinska zahvalnost i licemjerje ne mogu postojati zajedno. Potpuno su nespojivi.

Svaki roditelj trudi se odgojiti sretno, ali i vrlo dijete. Ono što će ga učiniti ponosnim više od bilo kojeg uspjeha u školi ili društvenim aktivnostima je saznanje da je odgojio samostalnu i dobru osobu.