"Mi znamo kako se nositi sa životom. Ja ne znam kako drugi, ali bez Gospodina, davno nas ne bi bilo. Strahote rata nisu odnijele samo živote i zemlju, nego i obitelji, i naraštaje psihički stradalih, i štošta drugo. Dužni smo djeci, mladima, svima govoriti o tome - svakome prilagođeno, da može razumjeti", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.

Obilježavamo tridesetu obljetnicu stradanja Vukovara i Škabrnje.

Na današnji dan prije trideset godina završila je tromjesečna opsada Vukovara koji je bio potpuno uništenu granatiranju od strane JNA i srpskih paravojnih snaga. Tijekom opsade na Vukovar je palo više od šest i pol milijuna granata, usmrćeno je više od tri tisuće civila i branitelja, a nakon pada grada na stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture u logorima i zatvorima u Srbiji. Među njima je bio i fra Ante Perković, svećenik Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je 1990. godine došao na službu župnika u Borovom naselju. Unatoč vremenskom odmaku u danima oko obljetnice pada Vukovara obuzimaju ga posebne emocije. Posvjedočio je to u razgovoru za Hrvatski katolički radio.

"Ako ste nam razorili grad, sjećanja nećete. Ako ste nam ranili srce, niste ga ubili, niti zatrovali, znate...ne želimo biti kao vi.. Reći ćete nismo mi uništavali grad...ma još gore ste, želite zgaziti ranjeno srce jer vam ništa nije sveto", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Našim mladima s ponosom možemo pokazati kako se branila Hrvatska 1991, kad je bila od svijeta napuštena, a od JNA, četvrte vojne sile Europe, napadnuta. Krunicom! Najprije po trgovima, a potom u podrumima, za vrijeme općih i zračnih opasnosti, molila se  krunica. U Vukovaru, u samo jednom skloništu u kojem je bilo oko 500 žena, svaki dan se molila krunica", piše Ana Penić u svojem svjedočanstvu za DUHOS Osijek. Njezino svjedočanstvo prenosimo u cijelosti.

"Ranjeni Isus" u Vukovaru znak je stradanja njegova puka, prouzročenog srpskom agresijom na Grad Vukovar i cijelu Hrvatsku. On je znak koji ne dopušta zaborav, jer bi zaboravom opravdali zločine koji su učinjeni nad čovještvom, ljudskim dostojanstvom i društvenom pravdom, a za koje se treba zauzimati prožetom vjerom. Pročitajte u nastavku kako je dr. Kruno Karlović pronašao križ među ruševinama.

Na današnji dan 1. srpnja 1966. rođen je Jean-Michel Nicolier, heroj Domovinskog rata i francuski dragovoljac. Imao je samo 25 godina kada se 1991. priključio postrojbi HOS-a u Vukovaru. Iz ideala se htio boriti na strani Hrvata protiv srpskog agresora. Smatrao je da treba doći u Hrvatsku u kojoj nikad nije bio i stati u njenu obranu – za slobodu.

Učenice sedmih razreda vukovarske OŠ „Mitnica“ i OŠ „Dragutin Tadijanović“ odlučile su subotu, 13. ožujka 2021. godine, provesti na duhovnoj obnovi koju je vodila s. Doroteja Krešić.

"Ljubav prema domovini je stalno u duši i srcu, ona je neodvojiva od Boga. Stalno molimo za domovinu i za stanje u svijetu. Moj je otac bio branitelj i 16 je godina proveo u vojsci. To je dio moga života i to me, na neki način, i 'pritišće'. Kako se približavala obljetnica stradanja Vukovara, dobila sam nadahnuće napraviti grafit. Časna majka me podržala u tome. Nije to bila moja ideja, već nadahnuće od Boga", posvjedočila je s. M. Katarina od Raspete Ljubavi za Hrvatsku katoličku mrežu, govoreći o grafitu koji je ovih dana oduševio mnoge Splićane.

"Vrag nas kroz patnju želi isprovocirati da se okrenemo od Boga. Međutim, vidimo da postoje neki koji se, upravo suprotno, kroz patnju suobličuju Kristu kojega se u patnji najdublje može spoznati. Patnja, dakle, ima smisao, ona nas posvećuje. Hrvatska kao država i danas pati jer ne uspijeva srediti svoje društvo, ali s druge strane sve više postaje centar duhovnih zbivanja među mladima. Razlog tome možda upravo možemo vidjeti u trpljenima koje je hrvatski narod prošao kroz čitavu svoju povijest", istaknuo je o. Ivan (Ike) Mandurić na susretu Hrvatskoga nadzemlja temu "Žrtva – spas za nas?"